BOLONJSKI PROCES
 

Bolonjski proces predstavlja najvažniji i najrasprostranjeniji proces provođenja reformi u visokoškolskom obrazovanja u Europi koja se opredijelila za stvaranje jedinstvenog prostora visoke naobrazbe (European Higher Education Area) kao odgovor na sveopći proces globalizacije i tehnološkog razvoja, u kojem će biti omogućena akademska i studentska mobilnost kao i prepoznavanje diploma.

Hrvatska je 2001. godine potpisala Bolonjsku deklaraciju te se obavezala uskladiti svoj visokoškolski sustav s Europskim sustavom visoke naobrazbe prvenstveno kroz:

1) uvođenje lako prepoznatljivih i usporedivih akademskih i stručnih stupnjeva (nazivi: prvostupnik / magistar / doktor znanosti) kao i dodatka diplomi (Supplement), s tekstualnim opisom položenih predmeta, a što omogućuje konkretan opis postignute razine znanja pri zapošljavanju i međunarodnoj konkurentnosti.

2) prihvaćanje jedinstvenog sustava triju ciklusa studiranja:
- preddiplomskog – osposobljava studente za diplomski studij te im daje mogućnost zapošljavanja na određenim stručnim poslovima (trajanje 3 do 4 godine);
- diplomskog – osposobljava studente za poslijediplomski studij te im daje mogućnost zapošljavanja na složenim stručnim poslovima ( trajanje 1 do 2 godine);
-  poslijediplomskog (trajanje 3 godine).

3) uvođenje Europskog sustava prijenosa bodova (ECTS bodova) koji omogućuje priznavanje rezultata akademskog rada studenta na europskim sveučilištima uporabom opće prihvaćenih mjera: bodova i ocjena. ECTS bodovi se dodjeljuju prema jednostavnom kriteriju pa je normalno radno opterećenje studenta tijekom akademske godine 60 ECTS bodova, što drugim riječima znači da svojim studentskim angažmanom (polaganjem predmeta/kolegija) trebaju sveukupno skupiti godišnje 60 bodova da bi mogli upisati iduću godinu. Pojedinim predmetima/ kolegijima broj ECTS bodova se dodjeljuje na temelju više pokazatelja u ukupnom radu studenta: od prisustvovanja nastavi, samostalnoga rada (seminari / radovi i sl.), pripreme za nastavu i učenje, izrade projekta i sl.

4) promicanje mobilnosti i prevladavanje zapreka odabiru mjesta rada studenata i nastavnika.

5) uspostavu nacionalnog sustava praćenja i jamstva kvalitete rada visokoškolskih ustanova.