Studenti gladni hrane i kvalitetnih sadržaja, NL, 11. 4. 2011.
DOSADA U KAMPUSU STUDENTSKI ŽIVOT SVEDEN NA ISPIJANJE KAVE U OKOLNIM KAFIĆIMA I SJEDENJE NA KLUPICAMA I LIVADAMA
Studenti gladni hrane i kvalitetnih sadržaja
 
Studentski život na Trsatu za sada ne postoji. Dok stanari okolnih zgrada mirno spavaju kao da su pored muzeja, a ne sveučilišnog kampusa, nešto očito treba promijeniti

Ivor BALEN Snimio Vedran KARUZA
 
U očekivanju menze, knjižnice, kantine... – i sjedenje u travi ima svojih čariRIJEKA Jedini zaključak koji se može donijeti nakon obilaska sveučilišnog kampusa na Trsatu u potrazi za studentskim životom jest da je kafićima narastao promet, a studentima palo raspoloženje. Ili oduševljenje koje su mnogi od njih isijavali kada su počeli studirati na »olimpu znanja« iznad Rijeke. Znanje nije upitno, njega na Trsatu sada ima u izobilju, ali očekivanog studentskog »ludila« nema. Zanimljivije je u Big brother kući, iako je ovdje mnogo više mladih na okupu. Upućeni kažu da se prvu konzumaciju ljubavi negdje u livadi pod stablom još čeka...
    – Nedostaje nam mnogo toga. Prije svega dućani koji su jeftiniji i bliže kampusu, kafići u sklopu kampusa, menza... Ona se gradi već... duže vrijeme. Ne preostaje nam drugo nego da tražimo najbliže kafiće. Evo, ovdje smo prvi put i u redu je – kaže Jelena Vivoda, studentica četvrte godine razredne nastave, ispijajući kavu u kafiću Bounty na Trsatu.
   
Veliki planovi

U sklopu kampusa ne samo da nema sadržaja nego nema ni hrane. Menza je trebala biti otvorena u ožujku, ali nije, pa studenti vrijeme između dvaju predavanja uglavnom provode sjedeći na kamenim klupama ispred zgrada, ili na travnjacima kojih u kampusu ne nedostaje. Ako se sklepa koja kuna za kavu, meta su okolni kafići na Trsatu i Vojaku. Malo smijeha uz macchiato i dim cigarete vrhunac je koji se može doživjeti kada je u pitanju studentski život.
    – Ne okupljamo se na Trsatu osim u vrijeme predavanja. Ja sam tu iznimka jer sam u studentskom zboru, ali inače nemamo zašto dolaziti jer nema nikakvih sadržaja. Postoje veliki planovi, nadam se da će nešto biti... – dodaje Jelena, koja je sjedila u velikom ženskom društvu, a ista je situacija i za stolom pored. Pa što je ovo, nekakav internat?
    – Na cijelom učiteljskom fakultetu ima ukupno pet muškaraca. Što će jadni s nama... – smije se Jelena.
   
Koncerti, izložbe...

Smije se i gazda Bountyja Vedran Medija. I trlja ruke, vjerojatno otvara šampanjac kada pročita u novinama da je odgođeno otvaranje ugostiteljskih objekata u sklopu kampusa.
    – Od kada su na Trsat došli studenti, promet je dosta narastao. Međutim, studenti traže povoljne cijene pa im idemo na ruku. Ne može im se uzimati novac s kavama od 10 ili 12 kuna, mora se ići ispod cijene da bi se nešto radilo – tvrdi Medija, dodavši onako od srca:
    – Došli su i hvala Bogu da jesu!
    Kampus zauzima golem prostor, treba pola sata samo da bi se sve obišlo. Iznad zgrade Likovne akademije nalazi se veliki neiskorišteni plato, koji svojim položajem i izgledom mami na organizaciju koncerta, izložbe na otvorenom, bilo čega. Ali, prazan je i zapušten, puni ga samo smeće. Malo iznad platoa, desno od zgrade u koju bi se uskoro trebao doseliti Građevinski fakultet, nalazi se buduća kantina, koju studenti češće zovu menza, želeći valjda naglasiti da će se tamo jeftino jesti. Za sada tamo boravi samo zaštitar koji je dobacio da bi otvorenje trebalo biti »osamnaestog«, samo se ne zna kojeg mjeseca... Uz kantinu, odnosno objekt prehrane kako se to stručno zove, vrata bi trebali otvoriti slastičarnica i kafić, koji će valjda osim kave i kremšnita nastojati ponuditi još nešto. Koliko god im učenje i ispiti
Šah za marendu

U sklopu kampusa nalazi se veliko betonsko igralište s koševima, ali tamo se rekreira uglavnom lokalno stanovništvo. Studenata nema, kada je u pitanju »sport« igraju karte i šah.
– Imamo pauzu od predavanja pa smo došli ovdje odigrati partiju. To često radimo – kaže Luka Vrkić, koji je bijele figure sučelio crnima kolege s Filozofskog fakulteta Matije Ladašića. Igraju, naravno, a gdje drugdje, u kafiću.
– Što se tiče obrazovanja, odnosno zgrade, dosta toga nedostaje. Prvo – boja na zidovima, ali i dosta sitnih nedostataka poput grijanja i hlađenja. Društveni život? Sve se svodi na kafiće oko kampusa, ne znam kada se otvara kantina. Već se trebala otvoriti, koliko sam ja shvatio – dodao je Matija.
ponekad prisjeli, studenti se inače vole vraćati fakultetu u večernjim satima na malo drugačiji »program«. Na Trsatu to međutim nije slučaj.
    – Nađemo se mi kasnije, ali u gradu. Međutim, mislim da će ovo postati pravi studentski centar jednom kada se izgradi i otvori sve što je najavljeno – optimistična je Karla Jakišić s Filozofskog fakulteta.
   
Kao bolnica

U sklopu kampusa svoje prostorije ima riječka tvrtka In-Tech, ispred koje je jednako »živo« kao ispred fakulteta. Dim, dva, pa natrag na posao, što je pogubna usporedba za studente.
    Što se samih novih zgrada tiče, mišljenja su podijeljena. Pojedinci su zadovoljni, a dio studenata, konkretno tri djevojke koje su se smjestile na travnjaku u najgušćem hladu, imaju nekoliko primjedbi...
    – Ovdje nam je ljepše nego gore jer nam je tamo nekako premoderno, kao da je bolnica. Sve čekamo, menzu, knjižnicu, kantinu... U međuvremenu jedemo bademe od 17 kuna... Tu smo samo kada moramo, prostor je neiskorišten – složile su se u glas.
    Studentski život na Trsatu dakle za sada ne postoji. Svi nešto čekaju i nadaju se da će biti bolje. A da se može, pokazao je protestni piknik koji su studenti Filizofskog fakulteta organizirali kao izraz negodovanja zbog kašnjenja otvaranja menze. S obzirom na golemu površinu kampusa i broj mladih koji ondje provode dobar dio dana, piknici bi se trebali održavati svaki tjedan... Ali, možda je pregrubo donositi zaključke naprečac i dok još nije prošlo dovoljno vremena. Vidjet ćemo za godinu dana, valjda će se doista nešto promijeniti. Dok stanari okolnih zgrada mirno spavaju, kao da su pored muzeja, a ne sveučilišnog kampusa, nešto očito ne valja.