Riječki medicinari prvi puta u ''Scienceu''
Petak, 02.12.2011.

Naši su znanstvenici, Marina Šantić te Bojan Polić i Biljana Zafirova s Medicinskog fakulteta objavili rezultate svojih istraživanja u vodećem znanstvenom časopisu "Science", što predstavlja veliki značaj i doprinos ne samo za riječko Sveučiliste nego i za hrvatsku znanost.


''The intraepithelial T cell Response to NKG2D-Ligands Links Lymphoid Stress Surveillance to Atopy'', koautori dr. sc. Bojan Polić i dr. sc. Biljana Zafirova


O čemu se zapravo radi?
 
Koža je naš najveći organ preko kojega organizam dolazi u doticaj s vanjskom okolinom i predstavlja barijeru za ulazak stranih patogena (bakterije, virusi, gljivice) i različitih toksina kojima smo izloženi. U epitelnom dijelu kože postoje stanice imunološkog sustava koje su odmah spremne reagirati na bilo koji od tih ugrožavajućih čimbenika i aktivirati imunološki sustav kako bi se organizam aktivno obranio. To su prvenstveno Langerhansove stanice i gama-delta limfociti T. Već se otprije zna da su Langerhansove stanice te koje su sposobne direktno prepoznati i fagocitirati strane patogene prilikom njihovog prodora kroz oštećenu kožu te izazvati sistemsku imunološku reakciju posredovanu imunološkim stanicama i imunglobulinima (imuno-proteinima). S druge strane, gama-delta limfociti T imaju sposobnost nadzora epitelnih stanica kože (keratinocita) koje su izložene „stresu“ koji može biti izazvan mehaničkim ili kemijskim djelovanjem, intraclularnim infekcijama (npr. virusi) ili oštećenjem DNA (npr. ultraljubičasto zračenje) i tumorskom preobrazbom tih stanica. U svim tim slučajevima stanice pod stresom počinju izražavati na svojoj površini proteine (NKG2D-ligande) koji se vežu specifično za aktivacijski NKG2D receptor izražen na gama-delta limfocitima T (Langerhansove stanice nemaju NKG2D). Dakle svaki stres keratinocita može izazvati aktivaciju ovih stanica i njihov odgovor u smislu lokalnog nadzora („ubijanja“) ciljnih stanica. Ipak, do sada nije bilo poznato ima li ovaj mehanizam imunološkog nadzora stresa posredovan gama-delta limfocitima T bilo kakav utjecaj na sustavnu aktivaciju imunološkog sustava. U spomenutom radu su poduzeta istraživanja kako bi se ispitalo može li blagi fizički stres epitela kože (bez značajnijeg oštećenja dubljih slojeva epitela) uz nazočnost određenog proteina iz okoline apliciranog na površinu tako „stresiranog“ epitela izazvati specifični i sistemski imunološki odgovor. I zaista, nizom eksperimenata u kojima su korišteni različiti genetski modificirani miševi, pokazano je da ovakav tretman kože izaziva sistemski i specifičan imunološki odgovor, poglavito posredovan imunoglobulinom E (IgE) koji je inače poznati medijator alergijskih reakcija. Dakle, u ovom radu je pokazano da bilo koji vanjski protein (antigen) koji je slučajno prisutan uz blago fizičko djelovanje na površne slojeve epitela kože može izazvati sistemski alergijski odgovor, što bi moglo imati važne kliničke implikacije.
 
Koji je doprinos riječkih medicinara?
 
Na Zavodu za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta Sveučilšta u RIjeci već se duže vremena provode istraživanja kako NKG2D sudjeluje u nadzoru citomegalovirusne infekcije te su otkriveni virusni geni koji ometaju izražavanje NKG2D-liganada na inficiranim stanicama (prof. Stipan Jonjić i suradnici), a grupa Bojana Polića je, nakon uvođenja ciljane mutacije mišjih gena i proizvodnje genetski modificiranih miševa, stvorila miševe sa nedostatkom NKG2D receptora na ciljnim stanicama u cilju istraživanja bioloških učinaka ovoga receptora na različite stanice imunološkog sustava. U suradnji sa grupom Adriana Hayday-a ( London Research Institute, Cancer Research UK, London) napravili su zajednička istraživanja u cilju dokazivanja gore navedene hipoteze, a njihov je mišji model bio jedan od ključnih za dokazivanje da NKG2D-posredovan nadzor ima presudnu ulogu u aktivaciji gama-delta limfoctia T i posljedično mehanizmu sistemske aktivacije imunološkog sustava. 

 
''Host Proteasomal Degradation Generates Amino Acids Essential for Intracellular Bacterial Growth'' - koautorica dr. sc. Marina Šantić

Cjepivo protiv legionele?
 
Dr. sc. Marina Šantić sa Zavoda za mikrobiologiju i parazitologiju Medicinskog fakulteta, Sveučilista u Rijeci objavila je svoje rezultate u prošlomjesečnom broju vodećeg znanstvenog časopisa "Science".
 
Rad pod nazivom ''Host Proteasomal Degradation Generates Amino Acids Essential for Intracellular Bacterial Growth'', autora Christophera T. D. Pricea, Tasneema Al-Quadana, Marine ŠantićIlana Rosenshinea, Yousefa Abua Kwaika, pojašnjava gram negativnu bakteriju, odnosno uzročnika Legionarske bolesti.

U okolišu bakterija živi i preživljava u amebama, a prenosi se na čovjeka udisanjem kontaminiranih kapljica vode. Rezultati pokazuju kako Legionella pneumophila manipulira našom stanicom da proizvodi aminokiseline za svoj rast i razmnožavanje u plućima. Rezultati su nedavno objavljeni u vodećem znanstvenom časopisu „Science“. Otkriveni mehanizam predstavlja osnovu za potencijalni razvitak cjepiva, ne samo protiv legionele nego i drugih bakterija. Bakterija živi na Atkinsonovoj dijeti, siromašnoj ugljikohidratima i bogatoj proteinima, i može nadmudriti stanicu domaćina da joj dobavi te proteine. Zanimljivo je da bilo da se radi o stanicama ameba ili stanicama sisavaca, Legionella zna kako doći do aminokiselina. Ispitivanje hranjivih sastojaka i sprječavanje njihove dostupnosti organizmu relativno je novi pristup istraživanjima.