"Istraživač i osnivač riječke bioetike", NL, 4. 1. 2012.
 
KOMEMORACIJA PRIJATELJI, KOLEGE I SURADNICI OPROSTILI SE OD PROF. DR. IVANA ŠEGOTE
Istraživač i osnivač riječke bioetike
Brojne generacije studenkta i kolega pamtit će ga kao utemeljitelja riječke i hrvatske bioetike, ali i vedru, neposrednu osobu punu istraživačkog duha
 
S jučerašnje komemoracije na Medicinskom fakultetu u RijeciRIJEKA Svi će se složiti da se profesora Ivana Šegotu ne može svesti pod jednu definiciju. No, kada bi se ipak inzistiralo na jednoj riječi, najbolja bi ga opisala riječ novinar, i to novinar-istraživač – kazao je na jučerašnjoj komemoraciji prof. dr. Ivanu Šegoti pročelnik Katedre za društvene znanosti na riječkom Medicinskom fakultetu prof. dr. Amir Muzur. Umirovljeni nastavnik riječkog Medicinskog fakulteta prof. dr. Ivan Šegota iznenada je preminuo u subotu, 31. prosinca 2011. godine, a brojne generacije studenata i kolega pamtit će ga kao utemeljitelja riječke i hrvatske bioetike, ali i vedru, neposrednu osobu punu istraživačkog duha.
   
Novinarstvo i politika

Ivan Šegota rođen je 20. veljače 1938. godine u Stinici kraj Senja. Osnovnu školu završio je u Zagrebu, a Srednju pomorsku školu u Bakru. Svoje prvo novinarsko iskustvo stekao je upravo kao srednjoškolac surađujući u Novom listu, a nakon mature počinje surađivati i s Radiom Zagreb. Okušao se i u plovidbi i to na brodovima Jugolinije, no vrlo brzo vraća se novinarstvu u redakciji Vjesnika. Na Fakultetu političkih znanosti diplomirao je 1967. godine, a dvije godine kasnije vraća se u Rijeku i nastavlja raditi u Vjesniku koji napušta 1976. godine kako bi započeo akademsku karijeru na Medicinskom fakultetu u Rijeci gdje radi kao nastavnik društveno-humanističkih predmeta, zatim voditelj, a naposljetku i pročelnik Katedre za društvene znanosti sve do umirovljenja 2008. godine kada je odlukom Senata Sveučilišta u Rijeci postao profesor emeritus.
    Šegota je 1974. godine magistrirao s poprilično smjelom temom za to doba: »Funkcija i disfunkcija sastanaka kao temeljnog oblika društvene aktivnosti u samoupravnom socijalizmu – s posebnim osvrtom na praksu brodogradilišta '3. maj' u Rijeci«. Doktorirao je osam godina kasnije, a osim novinarstva i kasnije akademske karijere, Šegota je bio politički angažiran. Bio je član i izvršni sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvctskl, zastupnik u Društveno-političkom vijeću Sabora Socijalističke Rapubkike Hrvatske i predavač na Političkoj školi u Kumrovcu. Pisao je govore i za Ivicu Račana te sudjelovao u njegovoj ideji o napuštanju 14. kongresa Saveza komunista Jugoslavije.
   
Teme i interesi

Kako je kazao Muzur, njegova politička karijera ranih devedesetih postala mu je breme, no Šegota je još jednom pokazao svoju genijalnost i snalažljivost koja je obilježila njegov život.
    – Otišao je u Ameriku i vratio se punih kofera za koje danas znamo da su utemeljili bioetiku na ovom fakultetu. Prvi je organizirao nastavu iz bioetike, utemeljio je Riječke dane bioetike, a sve je kulminiralo 2008. godine kad je u Rijeku uspio dovesti deveti Svjetski kongres bioetike. Doveo je tada ugledne znanstvenike koji u njemu nisu gledali samo znanstvenika, već i prijatelja – istaknuo je Muzur koji je svog pokojnog profesora opisao kao osobu punu ideja pa tek nakon što bi sugovornik uspio urmnit u jednu, Šegota je već bio na drugoj. Njegove teme bile su brojne: od distanazije preko Friza Jahra do velebitskog ozona.
    – Ta njegova vrckava aura navodi me na razmišljanje da ću jednom, kad se ponovo sretnemo, na nekoj meni nepoznatoj poljani, od njega ponovo čuti: »Čuj, imam jednu ideju...« – zaključio je Muzur.