"Japanci i Riječani otkrivaju tajne vinodolskog nalazišta", NL, 25. 5. 2012.
ZNANOST BEZ GRANICA U OKVIRU HRVATSKO-JAPANSKOG PROJEKTA ISTRAŽUJE SE EROZIJA IZMEĐU GRIŽANA I CRIKVENICE
Japanci i Riječani otkrivaju tajne vinodolskog klizišta
 
Analiza klizišta koje se širi i prijeti duže od stoljeća, zahtijeva odlaske na teren i gacanje u blatnim potocima pod nadzorom lovaca. Bilo bi nezgodno da veprovi zaustave projekt
Anto RAVLIĆ
 
Klizište Slani potok aktiviralo se nakon nedavnih kiša i zamutilo ušće DubračineGRIŽANE Dok je mlada znanstvenica uzimala uzorke iz potoka, budnim okom gustiš je nadgledao rendžer iz Zambije da ne bi nasrnula neka zvijer. I tko god pomisli da je riječ o uvodu u dokumentarac National Geografica, griješi. Priča se zbiva u susjedstvu. Mlada znanstvenica je Ivana Sušanj s Građevinskog fakulteta u Rijeci, koja sudjeluju u istraživanju klizišta Slani potok u Vinodolskoj dolini. Rendžer iz Zambije je član LD »Srndać« Ivan Barac koji čuva Ivanu od divljih svinja. I zaista je u afričkoj državi živio 30 godina. Ivana Sušanj dio je tima koji sudjeluje u hrvatsko-japanskom znanstvenom projektu »Identifikacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje nepogoda kod odrona zemlje i poplava u Hrvatskoj«. Projekt predložen od hrvatskih znanstvenika prošao je na natječaju japanske vlade u konkurenciji 142 projekta. Uz hrvatski, tek je devet projekata širom svijeta dobilo zeleno svjetlo i financijsku potporu. Japanci su u četverogodišnji projekt uložili četiri milijuna eura i omogućili izobrazbu hrvatskih stručnjaka. Radi se o najvećem znanstveno-istraživačkom projektu Hrvatske i Japana, kojem je borba s čudima zemljine kore svakodnevica.
   
Sve veća zona erozije

Uz istraživanja na Grohovu i u Mošćeničkoj Dragi, dio projekta je istraživanje klizišta Slani potok, smještenog jugozapadno od Grižana. Erozija stvara probleme još od kraja 19. stoljeća. Fliš jednostavno nestaje pod djelovanjem oborina. Sanacije uoči i nakon Drugog svjetskog rata, kada su izgrađeni kanali i pregrade koji su trebali zaustavljati bujice, nisu dale rezultata. Zona erozije neprestano se povećava i približava Kostelju i Kamenjaku. Istraživanjem se želi doći do podataka koji bi ukazali na najbolji način sanacije. Svakih 15 dana, a za kiša i češće, Ivana Sušanj u sklopu hidroloških istraživanja obilazi Slani potok, odnosno klizište koje se rasprostire na četiri hektara. Upravo su mjerenja nakon obilnih oborina najzanimljivija i daju najviše podataka. Podaci o oborinama i bujicama koje utječu na eroziju prikupljaju se na tri lokacije. Istraživanjima se pokušava dokučiti koliki je intenzitet oborina potreban da se nešto dogodi. Razloga za paniku nema. Bujica nema snage da bi materijalom koji bi nosila, zbrisala Crikvenicu. Procjenjuje se da bi u slučaju ekstremnih padalina, najgori scenarij mogla biti poplava u Crikvenici. Istraživanje koja će potrajati još najmanje dvije godine, možda će pokazati i da se područje erozije neće pretjerano širiti.
   
Kiše »okidač«

Ipak, projekt gleda daleko u budućnost. Sigurno nije ugodno živjeti uz klizište i pitati se hoće li opasnost stići do kuća. Klizište se ponovno aktiviralo prije desetak dana, nakon velikih kiša. O tome je svjedočilo blatnjavo ušće Dubračine, ali i obilazak klizišta. Ivana Sušanj nam pokazuje nove pukotine i rupe u zemlji.
    – U slučaju Slanog potoka prije bismo mogli govoriti o erozijskoj bazi koja uzrokuje klizišta. Cijelo područje Vinodolske doline ima problema s klizištima, no u Slanom potoku je problem najizraženiji, ističe Ivana Sušanj koja uskoro putuje u Japan po nova znanja.
    Istraživanja će locirati problem, a onda bi trebala uslijediti sanacija. Dug put? Možda. No, nema puta bez prvog koraka. Makar s kompjuterom u ruci, u blatnim čizmama.