"Očuvanje baštine izazov je za našu generaciju", 26. 5. 2012.
POČELA 5. MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O INDUSTRIJSKOJ BAŠTINI S TEMOM O INDUSTRIJSKOM GRADITELJSKOM NASLIJEĐU
Očuvanje baštine izazov je za našu generaciju
Prostori preostali nakon propasti industrije predstavljaju znak tranzicije našeg vremena i zalog su budućnosti i poziv da se odredimo prema njihovoj transformaciji u prostore 21. stoljeća

Nela VALERJEV OGURLIĆSnimio Marko GRACIN
 
Uvod u konferenciju pripao je Axelu Föhlu, autoru izložbe o njemačkim iskustvima prenamjene industrijske baštineRIJEKA Jubilarna, 5. međunarodna konferencija o industrijskoj baštini koju organizira riječka Udruga »Pro Torpedo« otvorena je jučer na Građevinskom fakultetu u Rijeci. Na konferenciji sudjeluje više od stotinu sudionika, s ukupno 77 prijavljenih tema, a održava se pod motom »Rijeka i industrijsko graditeljsko naslijeđe«.
    Uz predstavnike Grada Rijeke i riječkog Sveučilišta otvorenju skupa prisustvovao je i pomoćnik ministrice kulture Zlatko Uzelac koji je naglasio kako prostori preostali nakon propasti industrije predstavljaju znak tranzicije našeg vremena prema informatičkom društvu. Svi oni imaju svoju baštinsku dimenziju koja podsjeća na vrijednost nekadašnje industrije, a istodobno su zalog budućnosti i poziv da se odredimo prema njihovoj transformaciji u prostore 21. stoljeća.
    Kao grad koji je nosio industriju u Hrvatskoj, Rijeka je posebno bogata industrijskom baštinom i s objektima poput carske Šećerane, Hartere ili Torpeda predstavlja golem izazov za našu generaciju, a posebno urbaniste i konzervatore – naglasio je Uzelac.
   
Milijuni uloženi u zaštitu

Dobrodošlicu sudionicima skupa iskazao je gradonačelnik Vojko Obersnel koji je pozdravio snažnije uključivanje Sveučilišta u ovaj događaj, naglasivši kako je to jamstvo daljnjeg kontinuiteta konferencije te podizanja njene stručne i znanstvene kvalitete. Grad je na vrijeme prepoznao značenje građanske inicijative »Pro Torpeda« i otpočetka je podupirao, iako se nismo uvijek slagali u svim promišljanjima – rekao je Obersnel.
    – No to je dobro, jer sučeljavanje stavova vodi kvalitetnijim rješenjima – zaključio je gradonačelnik, podsjetivši i na značajna sredstva uložena posljednjih godina u valorizaciju industrijske baštine i njezinu zaštitu. Od uvođenja spomeničke rente, više od 100 milijuna kuna izravno je uloženo u programe zaštite baštine, a ovakve konferencije dobra su prilika da se kroz razmjenu iskustava pronađe balans između konzervatorskih zahtjeva i davanja novog života baštini kroz komercijalne sadržaje.
    Uz predsjednicu Udruge »Pro Torpedo« Dainu Glavočić, skup su pozdravili i rektor Sveučilišta u Rijeci Pero Lučin, dekanica Građevinskog fakulteta Aleksandra Deluka-Tibljaš, dekan Filozofskog fakulteta Predrag Šustar te predstavnica Primorsko-goranske županije Koraljka Vahtar Jurković.
    Istraživači industrijske baštine iz Hrvatske, Slovačke, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Italije, Njemačke, Nizozemske, Australije, Japana, Srbije, Grčke i SAD-a danas nastavljaju s vrlo intenzivnim ritmom konferencijskih izlaganja. Osim graditeljskoj baštini, ona su posvećena i drugim značajnim baštinskim temama, vezanim uz industrijsku arheologiju, nematerijalnu industrijsku baštinu, pomorstvo, brodogradnju i proizvodnju torpeda.
   
    Uvod u radni dio konferencije dao je istaknuti njemački stručnjak dr. Axel Föhl – pionir dokumentiranja i zaštite industrijskog naslijeđa u Saveznoj Republici Njemačkoj – koji je većinu radnog vijeka proveo kao djelatnik Službe za zaštitu spomenika. U svome predavanju naslovljenom »Beskonačne mogućnosti« ukazao je na širom svijeta raširenu praksu prenamjene industrijskih građevina, a u prilog tome govori i izložbom »Nova namjena starih industrijskih građevina: 40 godina zaštite industrijskih spomenika u Njemačkoj« koja je do 30. svibnja postavljena u galeriji »Kortil«.
   
Javni i privatni sektor

Na izložbi su prezentirani povijesni razvoj, baštinska obilježja i prenamjena 33 industrijska ili s industrijskom proizvodnjom povezana objekta, poput Gropiusove izvedbe dijela tvornice Fagus u gradu Alfeldu ili prenamjene željezare Thyssen u Duisburgu u prostor za slobodno vrijeme i rekreaciju.
    Unutar kompleksa koji je postao uspješan primjer promišljeno izvedene preobrazbe njemačke oblasti Ruhr u postindustrijski krajolik, moguće su različite aktivnosti: sportsko ronjenje u spremniku plina, penjanje po umjetnoj stijeni nekadašnjeg spremnika rudače, a velike priredbe u strojarnici privlače desetke tisuća posjetitelja. Uz ostalo, prezentirana je i muzealizacija vojnog kompleksa koji nosi hipoteku nacizma: 1930-ih i 1940-ih godina vojna baza u blizini sela Peenemünde služila je kao poligon za testiranje novih oružja, koristeći pritom rad zatočenika koncentracijskih logora.     
    Prema riječima Axela Föhla, brojne studije izrađene u Njemačkoj unutar zadnjih 20 godina potvrdile su financijsku isplativost investiranja u prenamjenu industrijskih građevina. U prenamjeni je u početku prednjačio javni sektor, a danas se pojavljuje sve više privatnih investitora, o čemu svjedoče i neki primjeri prezentirani na izložbi, poput vrlo uspješne prenamjene prve elektrane grada Hallea u salon automobila ili vodotornja u Bad Segebergu koji je postao obiteljska kuća jednome trgovcu.
    Izložba pokazuje da su uspješne obnove moguće i relativno malim sredstvima, a široka paleta zakonom zaštićenih industrijskih spomenika seže od vodotornjeva do višekatnih tvornica i od kućica željezničkog čuvara do benzinskih postaja i vodenih mlinova.
   
Građanski otpor

Kao inspirativan primjer može poslužiti svjetionik »Crveni pijesak« na ušću rijeke Weser u Sjeverno more iz 1885. godine, koji od 1999. funkcionira kao muzejski spomenik s mogućnošću noćenja za turiste. Turizam je moguć isključivo vikendom u ljetnim mjesecima, i to samo ako dopuste vremenske prilike, ali ipak je to dovoljno da spomeniku omogući daljnju egzistenciju.
    Među brojnim zanimljivim primjerima Föhl je istaknuo i slučaj njemačkog parlamenta koji je u Bonnu više godina zasjedao u staroj zgradi vodovoda, da bi nakon preseljenja parlamenta u Berlin vodovod udomio kazalište.     
    Naravno, ni u Njemačkoj stvari nisu idealne i ne događaju se bez otpora, pa se na izložbi mogu vidjeti i primjeri u kojima su vrijedna industrijska zdanja svoj spomenički status izborila uz mnogo napora. Jedan od takvih primjera je električna centrala u Bambergu iz 1901. godine koja je krajem 80-tih prenamijenjena u Pučko otvoreno učilište, iako ju je gradska uprava prvotno bila predvidjela za rušenje. No, odluka je naknon pet godina povučena zahvaljujući žestokom otporu građanstva koje je poduzelo spektakularne akcije, uključujući i zaposjedanje građevine, uz potporu domaćih i inozemnih stručnjaka.
    Iz građanskog otpora izrastao je, uostalom, i cjelokupni pokret zaštite industrijskog nasljeđa u Njemačkoj. Kada je 1969. godine zgradama rudnika u Dortmundu zaprijetilo rušenje, građani su izuzetno brzo odreagirali da bi to spriječili, a njihova inicijativa ubrzo je prerasla u službenu akciju koja je rezultirala i prvim programom očuvanja industrijskih spomenika.