"Bila je neumorni istraživač kulturnog nasljeđa", NL, 27. 8. 2012.
IN MEMORIAMPREMINULA DR. VESNA GIRARDI JURKIĆ (ZAGREB, 1944. – PULA, 2012.)
Bila je neumorni istraživač kulturnog nasljeđa
Ako danas zavirimo u Arheološki muzej Istre, vidjet ćemo koliko je mladih stručnjaka dozrelo i nastavljaju rad što su ga u toj ustanovi stvarali Bačić, Marušić, Mlakar, Girardi Jurkić, Matijašić, Mihovilić... A sve ih povezuje ona nemirna Vesnina energija...
 
altU Puli je, iznenada, u 68. godini života, umrla dr. Vesna Girardi Jurkić, istaknuta kulturna djelatnica Istre i Hrvatske, poznata arheologinja, pedagoginja i neumorni istraživač kulturnog naslijeđa. Za stolom, s olovkom u ruci pripremajući jedan od svojih novih projekata, predavanja ili simpozija od Pule, Motovuna, Brijuna i Medulina, do Pariza, Madrida, Rima gdje je sve bila prisutna u svom dugogodišnjem neumornom radu...Što je sve radila najbolje se moglo vidjeti u opširnoj monografiji i izložbi u Puli, u povodu stote obljetnice Arheološkog muzeja Istre na čijem je čelu bila naduže kao ravnateljica, u izložbeno najplodnijim godinama (1980–1990). U samostalnoj Hrvatskoj bila je ministrica kulture, športa i znanosti te prva veleposlanica Hrvatske pri UNESCO-u u Parizu.
   
Energija i upornost

Za dr. Vesnu Girardi Jurkić mnogo bi se toga moglo reći, ali se jedno sigurno nikada ne bi moglo poreći – bila je veliki radnik, neumorna kada je u pitanju arheologija i njena prezentacija javnosti (diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), ali i kada je trebalo pokrenuti iz ničega mnoge događaje i predstaviti sadržaje koji i danas neumitno svjedoče o toj njenoj energiji i upornosti. Isto tako se na njenom primjeru može potvrditi i ona da ako učitelj iza sebe nije ostavio učenike koji će ga naslijediti i nastaviti njegov rad – odgajati i prenositi znanje i iskostvo novim generacijama – nije u životu i radu učinio ništa.
    Ako danas zavirimo u nepresušni zdenac Arheološkog muzeja Istre, vidjet ćemo koliko je mladih stručnjaka dozrelo i nastavljaju rad kojega su u toj ustanovi stvarali Bačić, Marušić, Mlakar, Girardi Jurkić, Matijašić, Mihovilić... a sve ih ipak na neki način povezuje ona nemirna Vesnina energija... Učila je od jednih, radila s drugima, odgajala treće i često, vrlo često, podmetala svoja leđa kada se u kršu administracije, propisa i prečesto nerazumijevanja, trebalo izboriti da se neke stvari pokrenu s mrtve točke i da na svjetlo dana izađu neprocjenjive dragocijenosti koje Istra baštini u svojoj slojevitoj i bogatoj prošlosti.
    Vidjelo se to u nizu primjera – od oko 150 izložaba diljem svijeta, od Pule i Venecije, preko Rima i Pariza, do New Yorka i Pittzburga, Skopja i Sarajeva, Beograda i Ljubljane kuda je plovila »Arheologija i umjetnost Istre«, »Iz sakralne riznice Istre« i »Čarobna Istra«; kroz više od 400 znanstvenih radova objavljenih u mnogim časopisima – neke je i sama pokretala i uređivala – od »Histrie Antique« do »Jadranskog zbornika«; pokretanjem i utemeljenjem susreta i manifestacija kao »Tri arene«, »Zlatne grive«, osnivanjem Zbirke sakralne umjetnosti u Vodnjanu, stalnom nadopunom i obnovom Nezakcija, prvog arheološkog parka na otvorenom, Červar porta, ali i kao logistička pomoć pri osnivanju zavičajnih muzejsko-arheoloških zbirki od Umaga, Buzeta, do Rovinja i Labina, Novigrada i Medulina.
   
Promotorica struke

Onaj tko iza sebe ostavlja vidljive tragove nije lišen često ni kriktika, nerazumijevanja, zavisti i ljubomore, a Vesna Girardi Jurkić je upravo bila takva osoba i pojava u kulturnom životu Istre, pogotovo kada se radilo o njenom najistaknutijem simbolu – pulskoj Areni. Nije se libila neke europske i svjetske trendove i iskustva unijeti u Arenu, zbog čega je bila na udaru niza kritika, ali još više podrške, čineći i učinivši od tog spomenika zabave i igara (kada je manjkalo kruha) svojevrstan simbol današnjih zbivanja.
    No, kao promotorica struke i znalac koji osluškuje kako okolina diše, umjela je i kao veleposlanica u Parizu u vremenu Domovinskog rata uvjeriti kulturnu svjetsku javnost da na svoju listu kulturne baštine uvrste i zaštite porečku Eufrazijanu, šibensku katedralu i cijeli Trogir.
    Bila je službeni vodič po Brijunima i Areni kraljevima i kraljicama, šeicima i prinčevima, predsjednicima i premjerima, na svjetskim sudovima se sredinom '90-tih borila kako bi povratila Seusovo blago s područja Barbarige u domovinu. A upravo je ona tu svjetsku kulturnu aferu na neki način i zakotrljala, pokrenula iz male Pule sve do velikog New Yorka, gdje je sve ostalo. I gdje se još uvijek čuvaju tajne tog antičkog srebra...Vjerujem da Vesna Girardi Jurkić nije na onaj svijet ponijela sve tajne koje je znala i čuvala oko toga blaga i da će jednom opet izniknuti njegov sjaj pred oči javnosti. Baš kao što danas gledamo Agripinu na Forumu, sveta tijela u Vodnjanu, zlato i nakit s Marsova polja i Burla, brijunskog Katruma i na velik broj još raznih nalazišta koji se vezuju za neprekidan istraživački rad ove arheologinje, kustosice i pedagogonje koja se obrazovanju na kraju vratila kao novom izazovu.
    Neki su taj rad i postignuća znali cijeniti, neki ne! Najteže je biti prorokom u svojoj domovini...
    Ispraćaj dr. Vesne Girardi Jurkić bit će u utorak, 28. u 11 sati na pulskom gradskom groblju, a pokop istog dana u u Zagrebu na Mirogoju.