"Prof. dr. sc. Elso Kuljanić akademik i rektor Sveučilišta u Rijeci od 1991. do 1993.", NL, 16. 1. 2013.
ČETIRI DESETLJEĆA SVEUČILIŠTA U RIJECI (3) 
SRETAN SAM ŠTO
Kampus izrasta u sveučilišni grad
 
Daleke 1991. godine poslao sam pismo svim relevantnim institucijama u kojem sam ukazao na opravdanost dislokacije dijela sveučilišnih institucija na lokaciju trsatske vojarne gdje bi se moglo dugoročno planirati jezgru visokoškolskih, znanstvenih aktivnosti u Rijeci
 
Odgojio sam stotine inženjera koji su postali nositelji razvoja i napretka u svojoj sredini – prof. dr. sc. Elso KuljanićDaleke 1991. godine na adresu predsjednika SO Rijeka mr. Željka Lužavca te potpredsjednika Vlade RH Mate Granića, mons. Antona Tamaruta, nadbiskupa Riječko-senjske nadbiskupije, akademika Vlatka Pavletića, ministra prosvjete, kulture i sporta te prof. dr. Ante Čovića, ministra znanosti, tehnologije i informatike stiglo je pismo tadašnjega rektora Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Elsa Kuljanića, u kojemu, između ostaloga, navodi kako se »analizom planova razvoja i potreba članica Sveučilišta u Rijeci pokazala opravdanom inicijativa o dodjeli dijela vojnih objekata na korištenje zdravstvenim, kulturnim pa i visokoškolskim znanstvenim institucijama koje nisu samo od lokalnog značaja već i općeg hrvatskog značaja. Stanje raspoloživog prostora i dugoročne potrebe na prostoru fakulteta i institucija članica Sveučilišta ukazuju na opravdanost dislokacije dijela sveučilišnih institucija na lokaciju trsatske vojarne gdje bi se moglo dugoročno planirati jezgru visokoškolskih, znanstvenih aktivnosti u Rijeci.« 
   
Ratne godine

    Više od dva desetljeća kasnije prof. dr. sc. Kuljanić doživio je da može prošetati Trsatom i u Kampusu riječkoga Sveučilišta vidjeti oživotvorenje dijela svoga sna. Prisjećajući se tih ratnih godina, priča nam:
    – U tom pismu svim relevantnim institucijama naveo sam i kako nekim fakultetima nedostaje prostora za održavanje nastave, nemaju sportskih terena, Studentski centar ima potrebu za dodatnim smještajem studenata, izvannastavne studentske aktivnosti nisu na zadovoljavajućoj razini, a najviše zato što za to ne postoje uvjeti. Neizmjerno sam sretan gledati kako Kampus izrasta u sveučilišni grad o kojemu su mnogi, pa tako i ja, sanjali. Pismo je napisano neposredno nakon mog povratka s ljetnih predavanja na sveučilištima Berkeley i Standford, u Kaliforniji, a slike brežuljaka na Berkeleyju, kao i Montmartreu u Parizu koji me podsjetio na Trsat, pomalo su poprimale obrise na riječkim brežuljcima. 
   
Osjećaj odgovornosti

    Na tu iznimno važnu funkciju rektora, na kojoj ga je zatekao
Na svomu Cresu spašava crkvice
   
    Danas je akademik Kuljanić još uvijek iznimno aktivan. Nedavno je dobio i Državnu nagradu za životno djelo u području tehničkih znanosti. Kao professor emeritus predaje u zemlji i inozemstvu, vodi znanstvene projekte i programe u Hrvatskoj i radi na europskim istraživačkim projektima, organizira međunarodne kongrese, a na »svomu« otoku Cresu »spašava crkvice«. Tako se angažirao za spas crkvice svetog Grgura na središnjem dijelu otoka Cresa, o čemu je Novi list donio zanimljivu reportažu. 
   
Škrt na riječima o svojim uspjesima
   
    Poprilično »škrt na velikim riječima«, akademik Kuljanić nije htio puno govoriti o svojim uspjesima, ali treba spomenuti da je iznimno mnogo u svoje dvije godine mandata radio na promidžbi Sveučilišta, njegovu povezivanju s inozemnim sveučilištima, a inicijator je i obilježavanja 360. obljetnice visokoga obrazovanja u Rijeci. Tada je organizirana izložba »Znanstveno-tehnološko i kulturno nasljeđe sjevernoga Jadrana« te postavljena spomen-ploča na zvonik prvostolnice sv. Vida gdje se nalazio Isusovački kolegij u kojemu je započela visokoškolska nastava 1633. godine. Akademik Kuljanić preteča je i današnje priče o izvrsnosti i kvaliteti jer je utemeljio sveučilišni klub izvrsnosti »4+« za studente čiji je uspjeh u jednoj godini bio 4 ili više. Pokrenuo je izradu toga i portreta rektora, a izgrađeni su i stanovi za »perspektivno nastavno osoblje«.
i rat, prof. dr. sc. Kuljanić, u prvomu je trenutku nevoljko pristao.
    – Još se živo sjećam kako sam se opirao inicijativi svojih kolega da se kandidiram na funkciju rektora. Moj prethodnik prof. dr. sc. Petar Šarčević, kojemu sam bio prorektor, uvjeravao me da bi bilo dobro da se kandidiram za rektora i nastavim raditi na zajedničkim projektima. Ja sam s druge strane jako dobro poznavao »administrativne poslove«. Obnašao sam i brojne funkcije, bio prodekan, dekan, direktor Instituta Tehničkog fakulteta i u tom smislu sam i osjećao izvjesnu zasićenost, a i »strah« od mogućnosti da zapustim znanstveni rad. No, ipak presudio je osjećaj odgovornosti, a od znanstvenog rada nisam nikad odustao, pa i po cijenu da sam nerijetko radio cijeli vikend.
    U razgovoru naviru sjećanja i naravno jedna od nezaobilaznih tema su i rat i godine koje se ne mogu zaboraviti. Počeo je Domovinski rat i uvjeti rada su se uvelike promijenili, priča nam akademik Kuljanić pokazujući protokole, odnosno »aktivnosti u svezi poslova obrane i zaštite«. Osnovan je Krizni štab Sveučilišta, unutar njega Operativni štab, razrađeni su programi rada u posebnim uvjetima Sveučilišta, nastavnici fakulteta i drugi djelatnici izrazili su spremnost da informiraju javnost i u inozemstvu o stanju u domovini te da se angažiraju na prikupljanju pomoći.
    – Više puta su zavijale sirene i svi bi se sklonili u sklonište, a ja bih ostao raditi u svojoj sobi. Poznavajući teoriju vjerojatnosti znao sam da je vrlo mala vjerojatnost da će raketa ili bomba pasti na Rektorat. Moglo bi se pričati satima, ispisati stotine stranica o tim danima, ali ukratko bilo je to teško vrijeme boli, gubitaka, ali i neizrecive snage i ponosa što se borimo ostvariti svoj san. Na svim razinama. San o suverenoj Hrvatskoj, san o uistinu autonomnom i snažnom Sveučilištu. 
   
Pohvale suradnicima

    Na pitanje što je učinjeno za vrijeme njegova mandata, akademik Kuljanić prije svega odgovara pohvalom svojim suradnicima te nasljednicima.
    – Moji prorektori prof. dr. sc. Katica Ivanišević i prof. dr. sc. Nikola Mohar učinili su puno u tim ratnim uvjetima. Bili smo pravi tim. Nezahvalno je bilo koga izdvajati jer na riječkom Sveučilištu je nemali broj onih kojima bi se trebalo »pokloniti«, ali ipak spomenuo bih prof. dr. sc. Ivanišević i akademika Daniela Rukavinu, ljude koji su, u realizaciji zgrade Rektorata i Kampusa dali Sveučilištu izniman doprinos, posebice akademik Rukavina koji je bio rektor u dva mandata i tako u osam godina oživotvorio snove ovoga grada.
    Razgovarati s akademikom Kuljanićem uvijek je inspirativno, priče su zanimljive, no na kraju svake poruka je manje-više ista, a to je radost i zadovoljstvo u zvanju profesora i istraživača.
    – Odgojio sam stotine inženjera koji su po završetku studija postali nositelji razvoja i napretka u svojoj sredini. Budući da su kadrovi najveće bogatstvo sredine, uvjeren sam da treba ulagati u kvalitetna zvanja i ljude. Veseli me kad mladi ljudi uče i napreduju i želim im poručiti da investiraju u stjecanje novih znanja jer je njihova životna dob razdoblje učenja i ulaganja u znanje. Stjecanje novih saznanja treba im biti ispred novca i zarade, jer se upravo ulog u znanje višestruko vraća, zaključuje akademik Elso Kuljanić, uz čestitke akademskoj zajednici, ali i Rijeci i kraju u povodu 40. obljetnice Sveučilišta i 380. obljetnice visokoga obrazovanja u Rijeci. Sutra: Prof. dr. sc. Katica Ivanišević, rektorica Sveučilišta u Rijeci od 1993. do 1998

.