"Radili smo cijeli dan a ipak je život bio ležerniji", NL, 23.1. 2013.
ČETIRI DESETLJEĆA SVEUČILIŠTA U RIJECI (7)
PROF. DR. SC. DANIEL RUKAVINA
AKADEMIK I REKTOR SVEUČILIŠTA U RIJECI OD 2000. DO 2009.
 
Prisjećajući se početka rada na Medicinskom fakultetu posebno bih istaknuo atmosferu bliskosti koja je danas u tom obliku nezamisliva, kaže akademik Rukavina, za čijeg su mandata udareni temelji Kampusu
 
Nekad je bilo manje eksperimentalnog rada, ali puno više čitanja i razmišljanja – akademik Daniel RukavinaZa nekoliko dana, akademik Daniel Rukavina obilježit će svoju obljetnicu, naime, 1. veljače bit će 51 godina od njegova dolaska na Medicinski fakultet. I sada su mu, priča nam, ti trenutci u svježem sjećanju. I naravno, čine se najljepšima jer su bili ispunjeni neizmjernim entuzijazmom, a presudno su odredili cijeli njegov profesionalni put – 47 godina aktivnog rada i sada već skoro 4 godine »aktivnog« umirovljeničkog rada.
    – Početak je bio gotovo slučajan. Po završetku studija medicine u Zagrebu, obratio sam se profesoru fiziologije Ljubomiru Božoviću. Razgovor je bio izuzetno ugodan i profesor mi je rekao da dođem na posao za par dana i volontiram dok se ne dovrši administrativna procedura za moj izbor. Istovremeno je honorarno vodio i nastavu iz fiziologije na Medicinskom fakultetu u Rijeci, koja je započela šk. god. 1958/59. Silno se iznenadio i obradovao kada sam mu se javio na Zavod za fiziologiju i imunologiju u Rijeci. Očito, tijekom prvog razgovora mu je promaklo da živim u Rijeci. Na Zavodu je radila samo jedna spremačica, pa je mojim dolaskom u neku ruku Zavod i službeno počeo djelovati. Uspostavio sam prve programe vježbi iz fiziologije, posebno i vježbe na pokusnim životinjama u suradnji s kolegom Predragom Eberhardtom, koji mi se pridružio koncem 1963. godine. Bili su to pionirski dani za Fakultet koji je osnovan 1955. godine, a 1957. godine je upisao prvu generaciju redovitih studenata. Na Zavodu sam proveo više od pola stoljeća, a više desetljeća sam ga vodio kao predstojnik, veli akademik Rukavina. 
   
Osnivanje fakulteta

    Prisjećajući se s puno emocija tih pionirskih dana Medicinskog fakulteta, priča nam kako je s obzirom na to da je to bio prvi Fakultet u Hrvatskoj osnovan izvan Zagreba odlukom Sabora RH to značilo i začetak stvaranja budućeg Sveučilišta, ali i početak demetropolizacije i demokratizacije visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj.
    – Osnivanju fakulteta prišlo se osmišljeno i danas trebamo izraziti zahvalnost i priznanje svima koji su bili uključeni u taj proces, u prvom redu brojnim nastavnicima Medicinskog fakulteta iz Zagreba na čelu s dekanom akademikom Andrijom Štamparom. U riječkim bolnicama radio je značajan broj uglednih kliničara, koji su uglavnom mogli preuzeti kliničku nastavu, pa je najznačajnije bilo ustrojiti zavode temeljnih medicinskih i prirodnih znanosti, za koje u Rijeci nisu postojali ni kadrovski ni infrastrukturni temelji. Temeljne znanosti su bitne za studij medicine i razvoj medicinskih znanosti, a upravo se njihovom razvoju pristupilo sustavno.
    U temeljito preuređenu zgradu u Ulici braće Branchetta smješteni su skoro svi zavodi, koji i danas djeluju na toj lokaciji. Tragalo se za već afirmiranim sveučilišnim nastavnicima, koji su onda utemeljili pojedine zavode i katedre. U pravilu se radilo o osobama zrele životne dobi, značajnog ugleda i stručne prepoznatljivosti. To je bilo presudno za daljnji uspješan razvoj fakulteta i domete koje je do danas postigao. Tako su zavode vodili profesori Cerkovnikov, Steiner, Križan, Urban, Atanacković, Kopač, Bezjak, Bačić. Na nekim zavodima nije bilo stalnih nastavnika, pa su nastavu održava
Legendarne proslave doktorata
   
    Na mojem Zavodu je bila soba za gostujuće nastavnike, pa sam se s mnogima od njih bliže upoznao i sprijateljio. Pored profesora fiziologije Božovića i Allegrettija, koji su mi bili šefovi, istaknuo bih Anku Budak-Morović, profesoricu sudske medicine, sjajnu osobu i znanstvenicu, koja je uvijek bila spremna pružiti pomoć i dati savjet. Družili smo se s kolegama s drugih zavoda, a često smo imali zajedničke proslave magisterija, doktorata i izbora u viša zvanja. Rekao bih da su legendarne bile proslave na Zavodu za kemiju kod profesora Cerkovnikova, ali nisu zaostajali ni drugi zavodi. Obrane doktorata bile su prave svečanosti na kojima je bila puna dvorana, a danas najčešće ne dolaze ni svi kolege s istog Zavoda.
li honorarni nastavnici koji su dolazili uglavnom iz Zagreba. 
   
Rano razdoblje

    Znanstveni rad, u usporedbi s današnjim stanjem, imao je daleko skromniju dimenziju.
    – Tome je više razloga. U znanstvenom radu tradicija je vrlo važan element, a Fakultet se tek ustrojavao i kao znanstvena i kao obrazovna institucija, slaba je bila i opremljenost laboratorija, a u tom razdoblju i zemlja je još bila izolirana od međunarodnih znanstvenih tokova. No, u tom ranom razdoblju (do 1965. godine) bilo je i vrlo poticajnih jezgara.
    Rekao bih da je prednjačio Zavod za farmakologiju, koji je bio i vrlo dobro opremljen, a na kojem su pored predstojnika profesora Dimitrija Atanackovića radila i dva sjajna mlada znanstvenika Mihajlo Đoljić i Krunoslav Turkulin. Radove su objavljivali u poznatim svjetskim časopisima, pa sam s oduševljenjem pratio njihov rad i želio poći istim putem, priča akademik Rukavina. 
   
Baze podataka

    Na pitanje u čemu vidi najveću razliku kada usporedi tadašnje i današnje uvjete za znanstveni rad u Rijeci sa svjetskima kaže kako razlika u znanstvenoj infrastrukturi i tehnološkim uvjetima postoji i sada, a postojala je i prije. Ipak, dodaje, sada je ta razlika znatno manja.
    – Mislim da je najveća razlika u odnosu na danas, čak bih rekao i dramatična, bila u dostupnosti znanstvenih informacija. Suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije, u prvom redu internet i mogućnost pretraživanja svjetskih baza podataka u kojima su pohranjene sve informacije i sva znanja praktički od postanka civilizacije do najnovijih otkrića, danas su trenutačno dostupne svakom istraživaču na svakoj točki zemaljske kugle, pa čak i iz najsiromašnije zemlje. Dovoljno je da ukuca par ključnih riječi i klikne, kaže akademik Rukavina čija su sjećanja na početke rada na Medicinskom fakultetu neiscrpna, ali i snažno emotivno obojana, posebno u dijelu koji se odnosi na rad i druženje s kolegama kada čak i s određenom sjetom kaže:
    – Sve su to bile karizmatične ličnosti, intelektualci širokog obrazovanja s velikim ugledom među studentima. O njima su se pričale priče, pa rekao bih i širile legende. Posebno bih istaknuo atmosferu ljudske topline i bliskosti, koja je danas u tom obliku nezamisliva. Radili smo cijeli dan, često i do kasno u noć, a ipak je život bio ležerniji. Manje je bilo eksperimentalnog rada, ali puno više čitanja i razmišljanja.
    Akademik Daniel Rukavina na funkciju rektora Sveučilišta u Rijeci došao je 2000. godine i obnašao je do 2009. godine. Gotovo da je izlišno reći kako se radi o osobi koja je udarila neizbrisiv pečat na rad cijeloga Sveučilišta, ali i život cijeloga grada jer Trsat je upravo za njegova mandata dobio potpuno novu vizuru. Srušeni su ostaci vojarne, a postavljeni kameni temeljci objekata u Kampusu, odnosno »Akropoli znanja«.Sutra: Akademik Daniel Rukavina (2. dio)