"Izgradnja Sveučilišnog Kampusa bila mi je opsesija", NL, 24.1. 2013.
ČETIRI DESETLJEĆA SVEUČILIŠTA U RIJECI (8)
PROF. DR. SC. DANIEL RUKAVINA
AKADEMIK I REKTOR SVEUČILIŠTA U RIJECI OD 2000. DO 2009.
 
Bio je to kraj moje karijere u kojoj sam već bio ispunio sve, pa na putu ostvarenja cilja izgradnje suvremenog Sveučilišta i Kampusa na Trsatu nisam priznavao prepreke, ističe akademik Rukavina
 
altAkademik Daniel Rukavina na funkciju rektora Sveučilišta u Rijeci došao je 2000. godine i obnašao je do 2009., što je najdulji rektorski mandat u povijesti riječkoga Sveučilišta. Devetogodišnji mandat bila je prilika za ostvarenje vizija, ali i golema odgovornost. Učinjeno će ostati zapisano u povijesti, baš kao i neka draga sjećanja akademika Rukavine, s kojima završavamo feljton posvećen 40. godišnjici Sveučilišta i 380. godišnjici visokoga obrazovanja u Rijeci.
    Prisjećajući se početaka na Medicinskom fakultetu, a govoreći o uvjetima rada nekad i danas, akademik Rukavina ističe:
    – Meni je početkom 1962. godine ponekad trebalo i do dvije godine da »otkrijem« noviji rad koji je bitan za moja istraživanja i dođem do tog članka. Danas je to teško i objasniti mladim suradnicima. U Rijeci je u knjižnici bilo samo par svjetskih časopisa koji su bili bitni za moja istraživanja. Nešto više je bilo u knjižnicama u Zagrebu, pa ste trebali poći na službeni put da biste pročitali par članaka koji su vam bili od interesa. Nije bilo fotokopirnih aparata, a najviše što ste mogli postići je snimiti članak na mikrofilm i to kasnije čitati. U Rijeci smo do informacije mogli doći i preko Chemical Abstracts, sekundarnog časopisa koji je naručivao profesor Cerkovnikov, predstojnik Zavoda za kemiju i biokemiju, a koji je donosio sažetke radova iz primarnih časopisa. Golem napredak napravljen je već 1968. godine kada je zalaganjem mog tadašnjeg šefa profesora Šime Vlahovića Medicinski fakultet naručio Current Contents, tercijarni časopis koji je praktički unutar mjesec dana donosio sadržaje svih relevantnih medicinskih časopisa, pa smo u razumnom roku mogli doći do najnovijih znanstvenih podataka. 
   
Uzbudljivo istraživanje

    U kojemu trenutku vidite početak svoje znanstvene karijere?
    – Već sam 1962. godine upisao magistarski studij i u suradnji s profesorom Božovićem počeo raditi na uvođenju metoda za istr
Posebno cijenim pomoć prorektora Perića
   
    U tri godine paralelno smo izradili programe razvoja fakulteta i Sveučilišta, Prostorni program Kampusa, Urbanističko-arhitektonsko rješenje i Detaljni plan uređenja prostora Kampusa, a u sljedeće dvije godine idejne, glavne i izvedbene projekte i osigurali lokacijske i građevinske dozvole, a zatim počeli izgradnju objekata I. faze. U tome poslu sjajan doprinos su dali svi moji suradnici, dekani i članovi Senata, a posebno cijenim pomoć prorektora Jože Perića, koji mi je bio glavni suradnik u izradi financijske konstrukcije i nadzoru izgradnje objekata. 
   
Značajna potpora nadbiskupa Devčića
   
    Moram se zahvaliti i desetinama djelatnika u administraciji Rektorata, lokalne i regionalne samouprave i državnim uredima na brzom rješavanju zahtjevne dokumentacije. Izuzetno je bila značajna podrška dr. Ivana Devčića, riječkog nadbiskupa, prigodom pregovora o zamjeni prostora Filozofskog fakulteta za prostor Fakulteta za turistički i hotelski menadžment u Opatiji, koji je bio u crkvenom vlasništvu. To nam je omogućilo da u okviru Kampusa izgradimo zgradu za Filozofski i Učiteljski fakultet, za što sam se svesrdno zalagao, ali su u Zagrebu postojali značajni otpori. 
   
U Sveučilište smo uložili oko milijardu kuna
   
    U tih devet godina u Sveučilište smo uložili, neposredno ili posredno, oko milijardu kuna. Pritom su, pod najpovoljnijim uvjetima na tržištu, riješeni stambeni zahtjevi preko 500 djelatnika Sveučilišta, a znanstveni potencijal Sveučilišta povećan je za 400 novih znanstvenika, što čini povećanje od 52 posto. Otvoreni su novi fakulteti (Učiteljski i Akademija primijenjenih umjetnosti) i četiri sveučilišna odjela (Fizika, Matematika, Informatika i Biotehnologija). Svi ljudi s kojima sam surađivao ostali su mi u najljepšem sjećanju. Oko nas je mnoštvo sjajnih ljudi spremnih da doprinesu općem dobru nesebično ulažući sav svoj potencijal, znanja i vještine. Trebamo ih prepoznati i dati im punu podršku u društvu, gospodarstvu i politici, za napredak i opće dobro.
aživanje funkcije bubrega. Profesor Božović bio je najbolji predavač kojeg sam u nas slušao. Imao je izuzetan smisao za nove metode u sveučilišnoj nastavi, što bih ilustrirao podatkom da je prvi ispitni test s pitanjima s višestrukim izborom odgovora (eng. multiple choice) održan u rujnu 1962. na Medicinskom fakultetu u Rijeci za ispit iz fiziologije, a bio je pripremljen po svim principima najsuvremenijih američkih testova znanja.
    Kad je profesor u ljeto 1964. godine otišao na Karolinski institut u Stockholm, nastavu na Zavodu preuzeo je akademik Nikša Allegretti, predstojnik Zavoda za fiziologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, i održavao je uz pomoć mladog suradnika dr. Nebojše Avdalovića.
    U radu mi se tada pridružio i dr. Predrag Eberhardt, koji je na Zavod primljen koncem 1963. godine. U dogovoru s dr. Avdalovićem započeli smo istraživanja funkcije nadbubrežne žlijezde u ranom novorođenačkom razdoblju na eksperimentalnom modelu. Napravili smo opsežan istraživački program, u par mjeseci ovladali smo temeljnim istraživačkim metodama i započeli rad koji je po mnogim svojim elementima nešto najuzbudljivije što sam prošao u svojoj znanstvenoj karijeri. 
   
Podrška mnogih

    No »uzbuđenja« je zasigurno bilo u devetogodišnjem rektorskom mandatu. Što će Vam ostati u sjećanju?
    – Izgradnja suvremenog Sveučilišta i Kampusa na Trsatu bili su mi opsesija. Bio je to kraj moje karijere u kojoj sam već bio ispunio sve svoje profesionalne izazove, pa sam u ostvarenje toga cilja mogao poći bez bilo kakvih kalkulacija i nisam priznavao prepreke. Za v.d. rektora izabran sam 2000. godine na zamolbu osam dekana, koji su mi se zajednički obratili. Bilo je to vrijeme najteže krize kroz koju je Sveučilište prolazilo. O Kampusu i njegovom značenju se dosta pisalo, stoga bih ovaj puta sve to želio staviti u kontekst plejade divnih ljudi koji su prihvatili naš entuzijazam i dali manji ili veći, ali uvijek značajan doprinos, koji se često i zaboravlja. Zasluge i potporu gradonačelnika Vojka Obersnela i župana Zlatka Komadine često sam spominjao, pa želim istaknuti i druge. Prvo je trebalo ojačati postojeći potencijal Sveučilišta i dobiti Vojarnu za Kampus, a o tome doslovno nije postojala nikakva dokumentacija. U tome nam je punu podršku dao ministar Hrvoje Kraljević, koji je imao jasnu viziju razvoja znanosti i sveučilišta u Hrvatskoj. Ministar Kraljević pomogao je i pripremu i organizaciju sastanka s ministrom obrane Jozom Radošem i predstavnicima Glavnog stožera 2002. kada je i postignut dogovor o napuštanju Vojarne, koja je jednom od zadnjih odluka Vlade Ivice Račana (9. prosinca 2003.) predana Gradu Rijeci za potrebe Sveučilišnog kampusa i bolnice. U osiguranju sredstava za razvoj Sveučilišta i izgradnju Kampusa izvrsno sam surađivao s ministrom Draganom Primorcem, a punu podršku dobio sam i to želim reći, jer uistinu ne volim one koji prekrajaju povijest, i tijekom par susreta s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom.