"Kruženjem mozgova zamijenit ću odljev mozgova", NL, 23.2. 2013.
PROF. DR. PERO LUČIN REKTOR SVEUČILIŠTA U RIJECI O RAZVOJNIM PLANOVIMA, NOVIM STUDIJIMA I ISTRAŽIVAČKOM SVEUČILIŠTU
 
Malo tko si može priuštiti da za svaki pojedini segment obrazuje specijaliste. Ono što je daleko jednostavnije jest da ljudi kruže, da strani znanstvenici provode vrijeme na našem sveučilištu i da naši ljudi odu na neko vrijeme na strano sveučilište

Ana MAKEK, snimo Damir ŠKOMRLJ
 
altPregovarač s Europskom unijom, znanstvenik koji je laboratorij zamijenio političkom, pa onda i sveučilišnom arenom i najmlađi rektor u povijesti riječkog sveučilišta prof. dr. Pero Lučin proteklog je tjedna dobio i drugi mandat na čelu Sveučilišta u Rijeci koje vidi kao okosnicu oko koje će se temeljiti gospodarski, društveni i kulturni razvoj regije. Ove godine Sveučilište u Rijeci slavi 40. obljetnicu djelovanja i 380. obljetnicu visokoga obrazovanja u Rijeci, a rođendan obilježava nizom događanja.
    – Slijedi nam jednodnevni simpozij »Sveučilište u Rijeci: Jučer, danas, sutra«, zakazan za 5. ožujka na kojemu uz mene sudjeluju akademici Petar Strčić i Daniel Rukavina, nadbiskup riječki mons. dr. Ivan Devčić, v. d. župana PGŽ Vidoje Vujić, gradonačelnik Grada Rijeke Vojko Obersnel i glavni urednik Novoga lista Branko Mijić. Potom će u partnerstvu s Novim listom, u prvom tjednu travnja, u Malom salonu biti postavljena izložba arhivskih fotografija, a početkom svibnja slijedi i promocija monografije.
    U proteklih nekoliko godina napravljeni su veliki znanstveni iskoraci na Sveučilištu koje je postalo međunarodno prepoznatljivo, pa je tako prof. Stipan Jonjić dobio veliko priznanje postavši članom Leopoldine. Koje znanstvene projekte biste još izdvojili kao uspješne?
    – Najviše smo ponosni na prof. Jonjića, koji je postigao izvrsne rezultate koji su daleko iznad okvira koje pruža naše okruženje, a tu su još i prof. Siniša Volarević, prof. Bojan Polić i prof. Marina Šantić s Medicinskog fakulteta, potom kolege s Tehničkog fakulteta koji su ponudili rješenje problema uklanjanja zagađenja u Meksičkom zaljevu. Kolege s Pomorskog fakulteta imaju velik broj publikacija o logistici i e-transportu, a kolege s Odsjeka za psihologiju su također ostvarili nekoliko vrhunskih publikacija. Treba pohvaliti i Ekonomski fakultet za najbolji časopis u društvenom području u RH. Pohvale zaslužuju i kolega Boris Podobnik s Građevinskog fakulteta, Diana i Predrag Dominis Prester i Mladen Petravić s Odjela za fiziku, prof. Krešimir Pavelić, prof. Đuro Josić i prof. Jasna Peter Katalinić s Odjela za biotehnologiju. Upravo se formira interdisciplinarni tim na tom odjelu, koji već ima niz dobrih rezultata i publikacija i tek tu očekujemo najveće pomake. No mene najviše veseli da je 40 posto objavljenih radova s našeg Sveučilišta u časopisima koji spadaju u 25 posto najboljih časopisa u pojednim područjima. Ja bih, naravno, volio da je što veći broj radova i rezultata među 10 posto, ali za to treba još malo vremena.     
   
Najnaprednije u nas

    Cilj vam je Sveučilište u Rijeci svrstati među 500 najboljih u Europi. Kako to namjeravate postići?
    – Riječko sveučilište najnaprednije je u odnosu na ostala hrvatska sveučilišta. Već imamo iskustva da ljudi dolaze investirati u Rijeku, naravno mislim na investicije koje se odnose na napredne tehnologije, zato što se tu provode vrlo kvalitetna istraživanja i zato što se ta istraživanja vide u najboljim svjetskim publikacijama. To je investitorima znak da tu postoje ljudi koji mogu raditi na visokoj razini kvalitete i zato postoji utrka na tim rang listama. Vizija mi je da 2020. godine Sveučilište u Rijeci bude među 200 europskih sveučilišta. Vjerujem da ćemo uspjeti afirmirati koncept da se riječka ekonomija razvija oko sveučilišta i da ćemo imati snage napraviti industriju koja će se naslanjati na Sveučilište u Rijeci. Kao što trebamo igrače za NK Rijeku da bismo jednog dana igrali u europskoj ligi tako trebamo i igrače u znanosti, a to su uglavnom naši priznati znanstvenici iz inozemstva, da bi nam sveučilište bilo među najboljim europskim sveučilištima. Prostor i oprema pretpostavka su za dolazak novih ljudi u Rijeku. Ove godine realizirat ćemo projekt nabave kapitalne znanstvene opreme vrijedne 18,5 milijuna kuna koju će financirati EU, a očekujemo i donaciju temeljne opreme Galapagos koja će zadovoljiti većinu potreba Odjela za biotehnologiju te novoosnovanog Fakulteta za zdravstvene studije. Zato će samo u ovoj godini doći petnaestoro znanstvenika iz inozemstva, od čega bi njih desetoro trebalo raditi na novoj znanstvenoj opremi.
    U kojim se područjima Sveučilište u Rijeci može istaknuti?
    – Najveće iskorake očekujem na Sveučilišnim odjelima i Građevinskom fakultetu jer će velika ulaganja u znanstvenu opremu već iduće godine stvoriti prilike za pokretanje novih istraživanja, dovođenje iskusnih istraživača te partnerstva u širo
ZNANSTVENO-TEHNOLOŠKI PARK
   
    Jedno od najvažnijih infrastrukturnih ulaganja razvoj je velikog Znanstveno-tehnološkog parka. Kako planirate privući investitore?
    – Izgradnja i uspostavljanje Znanstveno-tehnološkog parka (STeP II) u Rijeci je ključna investicija koja će biti financirana kroz strukturne fondove EU, a realizirat će se u suradnji s Gradom Rijekom. Park bi trebao osigurati uvjete za djelotvorni transfer tehnologija i kroz to omogućiti stvaranje 4-5 tisuća novih radnih mjesta, a tako uostalom rade manje-više svi oni gradovi koji imaju jaka sveučilišta. U tom prostoru, o kojem još pregovaramo, razvijat će se napredne tehnologije, i to tako da ćemo pozvati one koji ih imaju da osnuju poduzeće u Rijeci, da zapošljavaju naše visokoobrazovane ljude i da imaju obvezu razvijanja tehnologije na Sveučilištu. Na taj način tehnologija može potaknuti razvoj Sveučilišta i razvoj nove industrije u Rijeci, a onda se nadam i da će se broj ljudi koji su spremni ići u takve poduzetničke pothvate povećavati pa da će se dogoditi obrnuti proces – prijenos tehnologije sa Sveučilišta prema industriji.
   
    KRIZA UTJECALA NA KAMPUS
   
    U razvoj infrastrukture Kampusa uloženo je više od 600 milijuna kuna. Jeste li zadovoljni tempom izgradnje?
    – U uvjetima krize morali smo završavati naš najvažniji projekt i zbog toga smo kasnili s izvođenjem planiranih radova čak dvije godine, dijelom zato što nam je nedostajalo sredstava za dovršetak izgradnje infrastrukture Kampusa. No, unatoč nepovoljnom okruženju, sve zgrade su gotovo u potpunosti opremljene, što je stvorilo pretpostavke za natjecanje na strukturne fondove za nabavku kapitalne znanstvene opreme. Sve se to presporo rješava, ali sad nas očekuje dovršetak pregovora s Europskom investicijskom bankom o programu vrijednom 250 milijuna kuna kroz koji će se financirati izgradnja energane, prva tri paviljona studentskog smještaja, Društveno-kulturni centar te nadogradnja Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Nastavak izgradnje Kampusa, odnosno stvaranja temeljnih infrastrukturnih pretpostavki za sveučilište treće generacije, uglavnom će se fokusirati na financiranje putem strukturnih fondova EU te na neki od oblika partnerstva s privatnim investitorima, pa tako planiramo riješiti projektiranje tri fakulteta (Tehnički, Ekonomski i Medicinski), Sveučilišne knjižnice te Centra za translacijsku medicinu.
   
    STUDIJ GLAZBE I PRODUKCIJE ZVUKA
   
    Najveći kreativni pomaci na Sveučilištu učinjeni su osnivanjem velikog broja poslijediplomskih specijalističkih studija, a najviše interesa izazvala je suradnja s Radom Šerbedžijom. Planirate li ustrojavanje novih studija?
    – Želimo ustrojiti preddiplomski studij glume, iako osobno mislim da je ovaj koncept bolji. Radimo na tome da se prošire programi preddiplomskog i diplomskog studiranja na Akademiji primijenjenih umjetnosti, i to prije svega novih medija i multimedije. Želimo preuzeti studij glazbe sa zagrebačkog sveučilišta, a namjeravamo ga i dalje razvijati kroz studij moderne glazbe. Posebno važnim smatram ustroj novih studija arhitekture i urbanizma, farmacije i zdravstvenih studija.
    Najprije planiramo okupiti ljude kroz organiziranje ljetnih škola, gdje ćemo isprobati kako program funkcionira i tek onda krenuti sa studijem i to po principu da najprije ustrojimo diplomske i postdiplomske specijalističke programe, a onda ćemo napraviti cjelokupan program preddiplomskih studija.
    I za nadolazeće ljeto imate ambiciozne planove. Koje ćete ljetne škole ponuditi ove godine?
    – Sve te ljetne škole bi trebale biti jezgra za organiziranje i pokretanje studija. Planiramo ljetnu školu glazbe koja će okupiti nekoliko uglednih pijanista, a koju će voditi naš sugrađanin Goran Filipec. Ljetnu školu kamere i snimanja vodit će Vanja Černjul, a Diana Grgurić će organizirati prvu ljetnu školu produkcije zvuka s ambicijom da se ustroji postdiplomski specijalistički studij što osobito podržava predsjednik Ivo Josipović koji želi da se to što prije ostvari.
   
    RJEŠAVAMO STUDENTSKI SMJEŠTAJ
   
    Kako ćete riješiti problem studentskog smještaja jer u studentskom naselju nema mjesta ni za naše studente, a kamoli za erazmusovce i gostujuće znanstvenike?
    – Ako zbog sveučilišta bude dolazio veliki broj ljudi u Rijeku moramo im ponuditi smještaj i zbog toga smo išli na formiranje Studentske smještajne agencije da ponudimo standardizirani smještaj za stanovanje. Očekujem da će ove godine započeti izgradnja prva tri paviljona studentskog smještaja, a krajem 2014. i ostalih paviljona kroz financiranje putem strukturnih fondova EU. Smještajni kapaciteti Kampusa, uz cjelogodišnje korištenje, osim mobilnosti studenata i nastavnika, trebaju omogućiti i cjelogodišnje organiziranje neformalnih programa učenja na Sveučilištu. Ukratko, Kampus mora funkcionirati tako da bude stalno iskorišten, a što se ostalih inicijativa tiče pregovaramo da pretvorimo zgradu u vlasništvu Nadbiskupije u hotel zatvorenog tipa, a imamo i ideje o pretvaranju hotela Željeznice na Škurinjama u hostel.
j regiji i s gospodarstvom. Osobito velike šanse vidim u području društvenih i humanističkih znanosti kroz suradnju s Centrom za napredno računanje i modeliranje te osnivanje međunarodnog Centra za napredne studije u društvenim i humanističkim znanostima. Mislim da se najbrže mogu ostvariti rezultati u području biotehnologije i primijenjene medicine na Medicinskom fakultetu i na Odjelu za biotehnologiju, a očekujem i funkcionalno integriranje Kliničkog bolničkog centra kao prve faze stvaranja Sveučilišne bolnice. Realizacija infrastrukturnog projekta Sveučilišne bolnice i njezino integriranje u Sveučilište jedna je od temeljnih pretpostavki za transfer tehnologije u sferi zdravstvene i biotehnološke industrije na koju se, po prirodi stvari, nadovezuje turistička i obrazovna industrija.
    Vjerujem da je jedna od važnijih industrija koju ovdje možemo razvijati upravo zdravstvena industrija, a ne samo zdravstveni turizam jer imamo znanja i savršenu poziciju u srcu Europe za razvoj takve industrije, naročito kad nestanu granice i kada postanemo dio EU.     
   
Doktorski studiji

    Sveučilište u iduće četiri godine očekuje reorganizacija doktorskih studija. Kako namjeravate ujednačiti kvalitetu rada na doktorskim studijima?
    – Za svako sveučilište su bitni istraživači, a to su ljudi na doktorskim studijima, tako je posvuda u svijetu i tako treba biti i kod nas. Studiranje mora postati fleksibilnije, efikasnije i bolje strukturirano. O svakom studentu doktorskog studija treba se intenzivnije institucijski brinuti i osiguravati uvjete da svi naši doktorandi mogu odraditi doktorat i završiti istraživanje u razdoblju od četiri godine da bi što prije ušli u mogućnost samostalnog natjecanja i organiziranja istraživačkih timova. Ono što nam je predstavljalo velik problem jest da nikada nismo imali institucijske politike organiziranja projekata istraživanja jer se uvijek o tome odlučivalo negdje drugdje. Sada se o tome treba odlučivati na instituciji i svatko mora dobiti svoje mjesto i priliku da bude vidljiv. Određene funkcije doktorskih studija treba integrirati na razini sveučilišta ili na razini znanstvenog područja jer se time znatno povećava efikasnost, omogućuje se interdisciplinarnost i pruža mogućnost da svaki istraživač aktivan na sveučilištu koji ima projekt može biti mentor.
    Na europskim su sveučilištima nekadašnji mentori postali supervizori. U čemu je zapravo razlika?
    – Da, mentorski sustav podrazumijeva sustav šegrtovanja, a sustav supervizije podrazumijeva znatno veću odgovornost i samostalnost mladog istraživača. Uloga mentora je da usmjerava i vodi doktoranda, pa se zato sve češće govori o superviziji. To su ustvari europska pravila i prakse i teško je vjerovati da možemo ostati po strani. I mi ćemo se tome trebati prilagođavati. Zato upravo radimo na prilagodbi, a jedan od elemenata je organizacija integriranih doktorskih studija, odnosno doktorskih škola što radi većina zapadnoeuropskih sveučilišta.     
   
Jačanje istraživanja

    Sveučilište u Rijeci istraživanja provodi s intenzitetom dostatnim za dodjeljivanje doktorata, odnosno obrazovanja. Što je potrebno promijeniti da bi riječko Sveučilište postalo sveučilište s visokom istraživačkom aktivnošću?
    – Prije svega, potrebne su godine ulaganja u infrastrukturu, ljude, istraživačke aktivnosti te značajno povećanje broja istraživača. Stoga je to svakako dugoročni cilj. Briga za postdoktorande i mlade istraživače koji bi trebali dobiti značajniji poticaj za razvoj svojih istraživanja je najvažnija, a u protekle četiri godine cijeli sustav financiranja istraživanja nije se razvijao. Politika financiranja razvoja istraživačkih karijera se raspala, a mislim da se nikad nije dovoljno jasno oblikovala u Hrvatskoj i to je ozbiljan problem znanstvene politike. Iako najvećim dijelom taj sustav nije u našim rukama, mi nismo uspjeli pronaći dovoljno snage da pored toga razvijemo svoje instrumente. Zato stvaranje sustava institucijskih potpora za najpropulzivnije pojedince smatram temeljnom pretpostavkom za povećanje intenziteta istraživačke aktivnosti i širenje mentorskih kapaciteta potrebnih za odvijanje doktorskih škola.
    Sustav znanstveno-nastavnih zvanja u nas potiče nalaženje radnog mjesta u službi, a ne istraživanje, a zbog nedovoljne institucijske potpore 500 znanstvenih novaka nalazi se pred gubitkom posla. Kako riješiti taj problem?
    – Zbog nepostojanja instrumenata za poticanje, razvoj i selekciju istraživačkih karijera imamo dva problema: najbolji i najpropulzivniji novaci i asistenti nisu dobili priliku i troši im se vrijeme, a nije se stvorio prostor za ulaz novih znanstvenih novaka iz redova onih koji su upravo završili studij. Država se mora odlučiti i iznaći sredstva za zapošljavanje većine znanstvenih novaka jer bi bilo nerazumno školovati ljude i onda ih poslati da traže posao, ali i osmisliti i otvoriti instrumente za ulaz novih ljudi. U to jednostavno treba investirati, a to nije tako velika investicija jer se radi o vrijednosti jedne veće sportske dvorane. Pametnije je odmah rješavati pitanje znanstvenih novaka i razvijati mehanizme selekcije nego čekati zadnji čas i rješavati to stihijski kako to obično činimo. Ako želimo biti sveučilište s visokom istraživačkom aktivnošću moramo imati još ljudi.     
   
Kruženje ljudi

    Kao jednu od ključnih značajki Sveučilišta najavili ste promicanje koncepta »kruženja mozgova« kao odgovor na trendove »odljeva mozgova«. Kako mislite spriječiti »odljev mozgova«?
    – Najbolji način za sprečavanje »odljeva mozgova« je učiniti Sveučilište pogodnim mjestom za učenje, istraživanje i osobni razvoj, a našu Županiju ugodnim mjestom za život i zapošljavanje. Želimo podići istraživački kapacitet, znači sposobnost stvaranja znanja, a bilo koja proizvodnja znanja bilo u tehničkim, prirodnim ili društveno-humanističkim znanostima je uvijek visoko specijalizirana. Malo tko si može priuštiti da za svaki pojedini segment obrazuje specijaliste. Ono što je daleko jednostavnije i što cijela Europa pokušava prakticirati jest da ljudi kruže, da strani znanstvenici provode vrijeme na našem sveučilištu, da naši ljudi odu na neko vrijeme na strano sveučilište i da surađuju s kolegama. Na taj način se može znatno povećati istraživački kapacitet, a onda i – što je još važnije – sposobnost prijenosa znanja u gospodarstvo. Taj koncept se treba poticati financijskim instrumentima i organizacijom rada koja omogućuje kruženje ljudi.
    Kako bi trebalo organizirati rad da se omogući takvo kruženje?
    – Puno je elemenata, ali teško je to postići ako su svakodnevne obveze naših asistenata i profesora u nastavi organizirane tako da su oni aktivni, dakle imaju predavanja, seminare ili rade sa studentima ponedjeljkom, srijedom i petkom i tako cijelu godinu. U takvom kontekstu se ne može ništa organizirati. Kružiti se ne može popodne. Ali ako se dnevne redovite obveze, organiziraju primjerice intenzivno dva mjeseca u godini, onda se oslobađa prostor da nekoliko mjeseci u godini naši profesori mogu raditi istraživanja i mogu provoditi vrijeme na drugoj instituciji. Pogledamo li ekonomski uzlet Rijeke, i prvi razvojni ciklus našega grada se sastojao u tome da je veliki broj ljudi iz inozemstva koji su se bavili istraživanjem koncem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća došao ovdje. Tada su napravljeni veliki pomaci od kojih je nama najdraže spominjati Torpedo. I tada su ljudi kružili, samo se to kruženje događalo u razdoblju od desetljeća, a sada se događa u razdoblju od jedne godine. Bitno je da ideje i talenti dolaze u Rijeku, rade s našim ljudima i na našoj opremi i stvaraju znanje koje ostaje nama i koje možemo i moramo koristiti za ekonomski razvoj.