"Nastavnicima je voda došla do grla", NL, 27.2. 2013.
PROF. DR. JASNA KRSTOVIĆ PREDSJEDNICA NACIONALNOG VIJEĆA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE O AKTUALNOJ SITUACIJI U OBRAZOVANJU

 
Kao pedagog razumijem obje strane, a nije dobro da postoje dvije strane. Ne bih a priori odbacila ideje udruge Nastavnici organizirano, jer mislim da su dovoljno kompetentni i da znaju svoj posao. Treba početi odmotavati to klupko i naći barem neke »vatrogasne mjere«

Ingrid ŠESTAN KUČIĆ
 
Brine me činjenica da su se u sustavu počeli pojavljivati »frontovi« i relacije »mi i oni« – prof. dr. Jasna Krstović * Foto: D. ŠKOMRLJOdlukom hrvatskog Sabora osnovano je Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje (NVOO) za čiju je predsjednicu imenovana dekanica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Jasna Krstović. Riječ je o novom tijelu čiji je zadatak pratiti kvalitetu sustava odgoja i obrazovanja, a kako kaže predsjednica, na konstituirajućoj sjednici otvorena je rasprava upravo o samoj suštini postojanja tog tijela.
    – U vertikali hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava postoje etablirana tijela, kao što je Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, Nacionalno vijeće za znanost te Nacionalno vijeće za sport. Sva ona funkcioniraju po istom principu kao najviša stručna tijela koja brinu za razvitak i kvalitetu cjelokupnog sustava. Međutim, predtercijarni odgoj i obrazovanje kao temeljni dio cijelog sustava odgoja i obrazovanja nije do sada imao tijelo navedene uloge. Predlagatelj, a riječ je o Ministarstvu, veoma je lucidno zaključio da će se kvalitativni pomaci u cijelom sustavu moći daleko svrsishodnije događati ukoliko postoji svojevrsna »kvalitativna logistika« u vidu djelovanja određenog tijela kojemu je prvenstvena zadaća praćenje kvalitete sustava predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Osim toga, nije nevažno naglasiti da je NVOO tijelo imenovano od strane Sabora te je u tom smislu za svoj rad njemu i odgovorno. Iz te perspektive razvija se specifičan odnos s Ministarstvom od kojeg NVOO o pitanjima iz svoje nadležnosti može tražiti mišljenje i naravno obrnuto.
   
Konkretna pitanja

Koji su prvi koraci koje će poduzeti Vijeće?
    – Što se tiče artikuliranja prvih konkretnih koraka, oni su dogovoreni. Naime, Vlada je osnovala Nacionalno koordinacijsko tijelo za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i Nacionalno operativno tijelo u okviru kojeg radi radna skupina za strateško područje predtercijarnog obrazovanja. Na svojoj prvoj sjednici Vijeće je upoznato s dosad učinjenim te utvrdilo potrebu za kontinuiranom raspravom o nacrtu Strategije Nacionalnog operativnog tijela u okvirima svoje djelatnosti. U tom smislu dogovoreno je kontinuirano komuniciranje s voditeljem radne skupine dr. sc. Petrom Bezinovićem, inače članom Vijeća i prihvaćena je metoda otvorene koordinacije kao svojevrsna potpora radu ovog tijela od strane NVOO-a. Isto tako, dogovorena je tematska sjednica NVOO-a na kojoj će se raspravljati o prijedlogu Nacionalnog okvirnog kurikuluma kada će Vijeće o tome donijeti svoje mišljenje.
    No, Vijeće će se baviti i konkretnim »životnim« problemima u sustavu?
    – Držim nužnim da ne smijemo izgubiti osjećaj za konkretnu, aktualnu zbilju i mnoštvo problema koji svakodnevno eskaliraju u tako dinamičnom i složenom sustavu kao što je predtercijarni odgoj i obrazovanje. Odgojno-obrazovna praksa s pravom od nas očekuje odgovore i na ta pitanja. Ipak, o konkretnim pitanjima ne mogu govoriti s pozicije NVOO-a iz jednostavnog razloga što o tome nismo raspravljali. Pritom svjesna sam da što prije treba pred Vijeće postaviti pitanje uspostavljanja mehanizama kojima ćemo se moći adekvatno uloviti u koštac s navedenim očekivanjima životnih, stvarnih okolnosti naše prakse. U suprotnom, postoji realna opasnost da nas se doživi kao tijelo koje živi u svom »paralelnom svemiru« i od kojeg naša stvarnost ne može očekivati ništa više nego niz praznih slova na papiru. To svakako nitko od članova Vijeća nema na pameti. Jer, sastav Vijeća je reprezentativan po kriteriju pripadnosti sustava i kao takvo ono svakako ima snage da daje odgovore i za strateška pitanja, ali i za sasvim konkretna koja »muče« naše prosvjetare.
   
Partneri u raspravi

Jedno od takvih pitanja koja muče prosvjetare ili makar jedan dio njih je nasilje u školama. Hoćete li uspostaviti komunikaciju s Udrugom Nastavnici organizirano koja zahtijeva da se uvedu suspenzije u škole?
    – Kao predsjednici Nacionalnog vijeća namjera mi je da uspostavim komunikaciju sa svim sudionicima i da djelujemo tako da nastavnici znaju da postoji netko tko ih sluša. Međutim, postoji problem što NVOO zbog same svoje prirode ne može djelovati tako brzo koliko se sustav dinamički brzo mijenja. Pratim portal Nastavnici organizirano i čini mi se da je situacija uzavrela. Nisam stručnjak u tom području i ne mogu ocijeniti koliko je njihov zahtjev utemeljen. Stoga u ovom trenutku ne bih mogla argumentirano o njemu govoriti. Međutim, ono što me brine jest činjenica da su se u sustavu počeli pojavljivati »frontovi« i relacije »mi i oni«. Odnosno, da smo konfrotirani na dvije strane i da se ne razumijemo te se bavimo time tko ima kakve argumente protiv koga. Osobno mislim da argumente imaju i Nastavnici organizirano, ali i Ministarstvo. No, ovako se nikada neće krenuti na bolje. Treba sjesti i razgovarati. Činjenica je da postoji žestoka nota koja nije proaktivno konstruktivna. Obratit ću se njihovim predstavnicima i tražiti da budu partneri u raspravi, jer smatram da im treba dati priliku da se čuju. Jako dobro su se organizirali, no ne
Zdravstveni odgoj alat političke borbe
   
    Pitanje represivnih mjera nije jedino pitanje koje je podijelilo nastavnike. Naime, razvila se i polemika oko pravednosti nove upisne politike u srednje škole.
    – Kod nas su kritike nešto što je svakodnevica. Primjerice nikada ni jedna promjena koja se uvodila u sustav visokog obrazovanja nije prošla bez kritika. Dakle, ništa ne valja. Ne valja situacija u kojoj jesmo, a ne valjaju ni nove predložene mjere. Ne mislim da su Nastavnici organizirano takvi, ali gotovo da nema niti jednog poteza koji se doživljava proaktivno. Tako su reagirali na upise u srednje škole. Nedavni sastanak s ravnateljima čija je tama bila upravo upis u srednje škole nije iznio bitne pritužbe, nego su se ljudi uhvatili za ono što bi moglo biti bolje.
    Slično kao situacija sa zdravstvenim odgojem? Puno prašine, no program ipak ide.
    – Zdravstveni je odgoj alat političke borbe. To je kod zdravstvenog odgoja ključno. No, da je bilo propusta u proceduri i načinu sasvim sigurno da je. Isto tako tko kaže da nema propusta kod upisa u srednje škole, ali kada stavite na jednu vagu intencije predlagatelja treba priznati da se želi nešto bolje. No, mi se uvijek »zakvačimo« za ono što ne valja.
   
    Obavezna predškola jako dobar potez
   
    Od jeseni kreće i obavezna predškola. Smatrate li to dobrim potezom?
    – Jako dobrim, ali valja biti oprezan kako to izvesti. S obzirom na to da nije najsretnije vrijeme, mislim na financijski aspekt, jer kada je nešto obavezno onda mora biti i besplatno. Nedvojbeno sam uvjerena da se predškola mora provoditi u okviru predškolskog odgoja. To trebaju izvoditi stručnjaci ranog predškolskog odgoja koji to jako dugo rade i rade to dobro. Svako dijete prije polaska u školu zaslužuje nekakav oblik predškolskog obrazovanja, ne da bi to bila priprema za školu, nego da razvije svoje potencijale.
bih htjela da se stvore utvrde iz kojih ćemo jedni druge bombardirati kritikama.
    Tko je kriv za to da je došlo do situacije, kako kažete, da postoje »mi i oni«?
    – Svi pomalo. Kao pedagog razumijem obje strane, a nije dobro da postoje dvije strane. Ne bih a priori odbacila ideje udruge Nastavnici organizirano, jer mislim da su dovoljno kompetentni i da znaju svoj posao. Očito im je došla voda do grla. Stoga treba početi odmotavati to klupko i naći barem neke »vatrogasne mjere«. Činjenica je da se desetljećima upozorava da u sustavu obrazovanja puno stvari ne funkcionira. Pritom, najviše mogu reći o onom dijelu u kojem i sama radim, a to je sustav obrazovanja nastavnika. U tim procesima kontinuirano slabi takozvana pedagoška komponenta njihove profesionalne uloge što za posljedicu nosi evidentni porast nesnalaženja u situacijama kada u tom dijelu njihova rada nastaju problemi. Sustav cjeloživotnog učenja također očito u tom pogledu nije saživio na toj razini da može dati rješenje na sve izazove s kojima se nastavnici susreću. Dakle, puno je kompleksnih razloga, a ljudi traže konkretne odgovore. Očito im je dosta samo akcijskih planova i strategija. Svi se mi moramo zapitati koji su u stvari razlozi koji su nastavnike doveli do toga. Ovaj organizirani dio sublimirao je čitavu takvu situaciju kroz jedan »pokret otpora«, ali ni to nije dobra metoda. To jednostavno nije produktivno i očito ne vodi k rješenjima. I zato mislim da bi bilo dobro da se okupe stručnjaci i da daju svoja stanovišta i predlože rješenja koja će biti prihvatljiva i nastavnicima i ministarstvu. Nacionalno vijeće svakako u tome vidi svoje mjesto kao proaktivna snaga koja će pomoći da ipak stvari krenu na bolje.
   
Vapaj upomoć

Činjenica da je nasilje u školama u porastu neupitna je. Što je dovelo do toga?
    – Današnja obitelj u Hrvatskoj se dezorganizira, prvo se odrekla svoje odgojne funkcije, pada ničice zbog egzistencijalnih problema i preselila je svoju odgojnu dimenziju na škole, a škola je nije dobro prihvatila jer nema takve kapacitete i bilo je to vrlo realno za očekivati. Učitelji nemaju alata, jer postojeći su alati pedagoški optimistični, oni su nešto čemu se teži.
    Znači li to da podržavate uvođenje represivnih mjera u škole?
    – Osobno sam protiv osnaživanja represivnih mjera, jer svatko tko se bavi odgojem zna da tu nema istinskih pomaka. Tu ima samo rješavanja trenutačnog stanja, ali ako je to trenutačno stanje takvo da je rezultiralo takvim ogorčenjem ljudi, onda ipak treba reagirati i naći kompromis. Treba pomoći ljudima koji su svakodnevno u tom razredu, jer to je vapaj upomoć. Nastavnici zovu da im se pomogne kako bi oni pomogli djeci. Nemoćni su.

alt