"Kako je Rijeka tražila mozak", NL, 9.3. 2013.
altKampanja za lokalne izbore, što je već poprimila ozbiljne oblike, u Rijeci se ovoga puta uvelike svodi na jedan pojam – Sveučilište i njegov razvoj. U situaciji u kojoj gospodarstvo stagnira, broj radnih mjesta pada, industrija umire, a gradski proračun grca, svi koji su u kampanju uključeni pokazuju da su se ukrcali u trenutno najpopularniji vlak – Sveučilište i kampus kao ovoga časa jedinu opipljivu točku razvoja u Rijeci.
    Golim okom vidljivo je da je kampus na Trsatu zapravo jedino mjesto u gradu u kojem se u ovom trenutku događa razvoj. To je, osim pojedinačnih primjera investiranja kao što je JGL koji širi pogone, ali JGL je privatna investicija, zapravo jedina veća javna investicija na ovom području. Planovi su naravno ambiciozni kad se govori i o širenju i jačanju Luke Rijeka, i o obnovi željeznice, nešto i u cestogradnji, no kampus je objektivno u ovom trenutku najpropulzivnije mjesto u gradu. Ondje se događa – život, novi projekti, nove ideje, novi objekti i novi ljudi. Cilj su, što je najvažnije, i nove investicije, sa sasvim komercijalnom pozadinom, primjerice u projektu Znanstveno-tehnologijskog parka, koji se planira širiti u drugi dio grada, na Kantridu na 60.000 kvadrata i gdje se planira smjestiti nova poduzetnička baza Rijeke.
    Rektor Sveučilišta Pero Lučin našao je dosad dobre europske izvore za financiranje svoga univerziteta i ne prestaje biti ambiciozan, kloneći se, prilično uspješno, svog političkog backgrounda u stranci u kojoj je ranije bio vrlo aktivan, HNS-a, pa jednako uspješno surađuje i sa EU, i sa resornim ministarstvom što je u rukama SDP-a, a i ranije je u doba HDZ-ove Vlade bio glavni pregovarač sa EU u sektoru obrazovanja. Dapače, Lučin ima zgodnu poziciju da otvoreno progovara o svim temama vezanim uz razvoj sveučilišnog kompleksa pa i grada u cjelini, te je tako proslavu 40. godišnjice ustanove iskoristio da Vladu i lokalnu politiku podsjeti da sad valjda napokon slijedi i gradnja Sveučilišne bolnice, dogovorene još u doba Račanove Vlade. »Borba za Sveučilišnu bolnicu zahtijevat će veliki politički obračun«, procjenjuje Lučin, požurujući sve aktere da ubrzaju s tim projektom, a lokalnu vlast da ih pogura i puše im za vratom.
    Nije stoga čudno da su Lučinovi razvojni projekti postali brand kojega sve stranke i kandidati žele istaknuti u svojim programima. Ne treba naravno zanemariti ulogu lokalne uprave u projektu kampusa i dosad, no da je priča s kampusom propala ili zastala, sigurno je da ne bi bila jedna od glavnih tema u ovoj kampanji. Ovako je nešto što se zove »Rijeka znanja« okosnica SDP-ovog, HNS-ovog, laburističkog, regionalističkog, pa i svakog drugog izbornog programa 2013. Kampus je naime jedan od rijetkih projekata u ovom gradu koji je u relativno kratkom vremenu od vizije i ideje postao konkretan i vidljiv u prostoru, a Sveučilište je pritom, kako se čini, poprimilo oblik onoga što je uvijek i trebalo biti – »moždane infrastrukture« grada, kako je mudro uočio gradonačelnik Vojko Obersnel. U trenutku kad neki vitalni organi Rijeke gotovo odumiru, zbog čega grad zamalo gubi i srce, pa ni aktualna kampanja nije osobito srčana, nije čudo da svi pokušavaju sačuvati i razviti najvažnije – mozak Rijeke.