"Bez gospodarske strategije, nema ni kulturne", NL, 22.3. 2013.
JAVNA TRIBINA PREDSTAVLJEN NACRT STRATEGIJE KULTURNOG RAZVITKA GRADA RIJEKE OD 2013. DO 2020. GODINE
 
Kulturna strategija mora se temeljiti na gospodarskoj strategiji, inače gradimo kule u zraku. Rijeka je imala jaku kulturu kad je bila na vrhuncu gospodarske i financijske moći
 
Dokument je predstavio pročelnik Odjela za kulturu Ivan ŠararRIJEKA » U prepunoj vijećnici Grada Rijeke jučer je održana javna tribina na kojoj je pročelnik Odjela za kulturu Ivan Šarar predstavio Nacrt strategije kulturnog razvitka Grada Rijeke za razdoblje od 2013. do 2020. godine, uz sudjelovanje višeg savjetnika za strateško planiranje iz Odjela za kulturu Grada Ljubljane Davora Buinjca te riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela.
    Kao ključnu točku strategije koju je Šarar nazvao »proljetnom« i »ogromnim kvantnim pomakom« u ozbiljnom planiranju i jasnom definiranju ciljeva, Obersnel je apostrofirao kandidaturu Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine, objasnivši kako bi ona trebala biti dodatan motivacijski element da se postavljeni ciljevi ostvare, neovisno o tome hoće li kandidatura uspjeti, pri čemu je povukao paralelu s riječkim kandidaturama za Mediteranske sportske igre. Naime, iako Rijeka nije uspjela dobiti Mediteranske igre, uspjela je ostvariti svoj pravi cilj, a to je izgradnja sportske infrastrukture. Isti učinak, smatra Obersnel, trebala bi imati i kandidatura Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture.
   
Lansirna rampa

Za pripremu kandidature, kako je rekao Šarar, imamo dvije godine, jer će se odluka o tome donijeti 2016. godine, a ukoliko Rijeka uspije bit će to »lansirna rampa« za riječku kulturu koja bi time postala tema od nacionalnog značenja. Prema njegovim riječima, predložena je Strategija ambiciozna, optimistična i racionalna. U nju je duboko usađen razvoj, a lišena je megalomanije, što se ogleda u činjenici da ne predviđa izgradnju ni kvadratnog metra novih prostora, već pitanje kulturne infrastrukture rješava u okvirima postojećih objekata. U bivšem industrijskom kompleksu »Rikarda Benčića« bit će udomljene tri gradske ustanove – Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Gradska knjižnica te Muzej grada Rijeke kojemu dom postaje Palača ex Rafinerije Šećera. Hrvatski kulturni dom postat će druga pozornica HNK Ivana pl. Zajca, koje pak mora doživjeti reformu, usisati najkvalitetnije pojedince s nezavisne scene i postati drugi tip kazališta.
    Studentskoj i nezavisnoj sceni namijenjeni su prostori Palacha, Filodrammatice i Marganova. Odjel za kulturu odriče se upravljanja tim resursima, a iz njihova prepuštanja studentskoj i nezavisnoj sceni odnosno HNK, prevenstveno će profitirati publika. Na popisu strateških prioriteta, unatoč činjenici da je riječ o zgradi u tuđem vlasništvu, nalazi se i Teatro Fenice kao buduća izvedbena i koncertna dvorana, te kongresni centar, a glavna financijska uzdanica za realizaciju planova su fondovi Europske unije. Ulaskom u Europsku uniju, kako je naglasio Šarar, otvaraju nam se strukturni i kohezivni fond, što otvara potpuno nove mogućnosti financiranja.
   
Kriteriji korištenja

Govoreći o reorganizaciji HNK Ivana pl. Zajca, koje je u svojem razvoju limitirano samo jednom pozornicom, pročelnik Ivan Šarar kazao je da bi u tom smislu riječki HNK trebao doživjeti preinake, a rekao je da je u izradi i posebna strategija za riječko kazalište. Prema Nacrtu Strategije, ideja je da upravljanje nad Hrvatskim kulturnim domom na Sušaku preuzme HNK Ivana pl. Zajca, čime bi se trebali povećati produkcijski i prezentacijski potencijali HNK-a, dok će se zadržati najvažnije nezavisne produkcije, kvalitetni koncerti i najvažnija javna okupljanja.
    Na ovu mogućnost nekoliko dosadašnjih korisnika HKD-a postavilo je pitanje prema kojim kriterijima će se određivati tko će koristiti ovaj prostor, na što je Šarar odgovorio da će odnos HNK-a i HKD-a biti pažljivo promišljan, kao i to tko su najkvalitetniji predstavnici nezavisne scene. Ivan Šarar kazao je i to da je riječki HNK najveća gradska ustanova te da u tom smislu njegov potencijal treba maksimalno koristiti, a potrebno je i jačanje pozicije kazališta i njegovo otvaranje prema novim funkcijama.
    Budući da je tijekom rasprave nekoliko puta spomenuto da na HNK Ivana pl. Zajca ide najveći dio gradskog kulturnog proračun
Davor Buinjac: Hladni pogon jede program
   
    Stručnjak za strateško planiranje u kulturi Davor Buinjac iz Ljubljane, govorio je o nelogičnostima koje uočava u proračunu namijenjenom kulturi grada Rijeke, napominjući da je situacija u kojoj dvije trećine proračuna odlazi na održavanje samo jedne ustanove (HNK Ivana pl. Zajca) – karakteristika malih gradova u kojima jedino funkcioniraju domovi kulture i sve se događa pod njihovim krovom. Naveo je primjer Gradske knjižnice Rijeka za čiji se knjižni fond izdvaja svega 200.000 kuna godišnje, a dok Ljubljana – grad svega dva puta veći od Rijeke – za knjižni fond izdvaja 800.000 eura godišnje!
    Buinjac je zapazio da je posljednjih godina došlo do drastičnog smanjenja financijskih sredstava namijenjenih kulturi (što nije slučaj u slovenskim gradovima), a budući da ne očekuje porast izdvajanja za kulturu, smatra da će u narednim godinama doći do još većeg nesrazmjera između troškova za održavanje hladnog pogona institucija, na štetu programa i nezavisne kulture.
    – Kako »hladni pogon« ne bi pojeo program, jedini su izlaz dodatni izvori financiranja – Ministarstvo kulture i EU fondovi – a za to treba imati velike, ambiciozne projekte, zaključio je Buinjac, navodeći da je kandidatura Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture jedan od takvih projekata.
   
    Dijecezanski muzej
   
    Marijan Bradanović s Odsjeka za povijest umjetnosti riječkog Filozofskog fakulteta posebno se osvrnuo na pitanje zaštite kulturne baštine, naglasivši da je je ponosan jer osjeća da je Rijeka napravila veliki doktrinarni napredak i promijenila odnos prema industrijskoj baštini. Međutim, u tom je segmentu nepokriveno ostalo veliko vremensko razdoblje između antičkih arheoloških lokaliteta i industrijske baštine, pa ispada da Rijeka nema kulturne baštine između 5. i 20. stoljeća. Stoga bi po njegovu mišljenju strategiju trebalo nadopuniti i sakralnom baštinom, pri čemu posebno treba spomenuti crkvu Marijinog Uznesenja i Katedralu sv. Vida, a jedna od strateških točaka trebalo bi biti i osnivanje dijecezanskog muzeja.
    Autorima Nacrta strategije iz publike je upućena i primjedba da, ne računajući brod »Galeb« koji se jedini spominje, u dokumentu nema ni riječi o pomorskoj baštini.
   
    Kulturni turizam
   
    S obzirom da je kao jedno od strateških opredjeljenja istaknut i razvoj kulturnog turizma, Dianu Grgurić s riječkog Filozofskog fakulteta zanimalo je je li taj program usklađen s turističkom strategijom Grada Rijeke i inicijativama unutar tog resursa, pri čemu je primijetila da je riječ o sektoru u kojem se ništa ne zbiva, osim maškara i turističkog autobusa. Šarar je odgovorio da strategija kulturnog razvitka nije akcijski plan i nije usklađena s drugim strategijama, ali pozicija Grada omogućuje svima da zahvate dio tog kolače.
a, gradonačelnik Vojko Obersnel podsjetio je da je Grad kao vlasnik kazališta dužan poštivati granski kolektivni ugovor koji potpisuje Ministarstvo kulture i prema kojem se financiraju plaće zaposlenih, što je neodrživo i što je problem na razini cijele Hrvatske. Stoga bi trebalo mijenjati sustav financiranja.     
    Intendantica Nada Matošević Orešković u ime kazališta pozdravila je inicijativu vezanu uz Strategiju, rekavši da je to bazični dokument na kojem se još može raditi. Kazala je i to da nikome ne koristi duh koji je zavladao Hrvatskom, a koji govori protiv institucionalne kulture:
    – Međutim, moje je mišljenje da bez institucionalne nema ni izvaninstitucionalne kulture. Institucije moramo sačuvati kako bismo očuvali temeljni kulturni stup. Svi ostali moraju se manje ili više nadovezivati na rad institucija. U tom smislu naše je kazalište na usluzi izvaninstitucionalnoj kulturi – kazala je Matošević Orešković, prigovorivši da broj zaposlenih u HNK-u nije prevelik i da je takav iz stručnih razloga.
   
Nerealna projekcija

Intendantici je replicirao ravnatelj MMSU-a Slaven Tolj, koji je kazao da MMSU neće biti na usluzi nikome, već da je bit u razvijanju suradničkih projekata. Njegov glas bio je ujedno jedini koji se mogao čuti iz redova dvije gradske muzejske ustanove.
    U razgovor se uključio i teatrolog Darko Gašparović, koji je dao nekoliko sugestija vezanih uz predloženu Strategiju. Kao najveću manu on je naveo to što iz Nacrta nije vidljivo na koji način će se sve predloženo financirati.
    – Kulturna strategija mora se temeljiti na gospodarskoj strategiji, inače gradimo kule u zraku. Rijeka je imala jaku kulturu kad je bila na vrhuncu gospodarske i financijske moći. Dobar strateg uz određenu viziju ima i svijest o realnosti situacije prema kojoj će vući poteze.
    Kad je riječ o kandidaturi Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture, rekao bih da je to nerealna projekcija jer znamo da će se kandidirati Dubrovnik. Možemo se zapitati ima li Rijeka šanse s ovakvim protukandidatom? – zapitao se Gašparović, a na to mu je Šarar odgovorio da je Dubrovnik »prekrasna kamena ljuštura impotentnih ljudskih resursa pred kojom Rijeka neće pokleknuti«, što je popraćeno gromoglasnim pljeskom auditorija(!?).
   
Borba protiv ZOK-a

Darko Gašparović kazao je i da je zaprepašten rečenicom iz Nacrta Strategije koja kaže da treba biti realističan i primijetiti da Rijeka nema niti jednu veliku, nacionalno ili internacionalno relevantnu kulturnu manifestaciju, niti ju je ikada imala. Gašparović je to demantirao navodeći Međunarodni festival malih scena, međunarodnu Reviju lutkarskih kazališta, Bijenale mladih Mediterana, Međunarodnu izložbu crteža i druge primjere.
    Prilog diskusiji svojim sugestijama dao je i maestro Dušan Prašelj, koji je izravno apostrofirao tvrdnju da Rijeka nema manifestaciju od nacionalnog značaja, tvrdeći da takvih manifestacija ima i bilo ih je (Zajčevi i Matetićevi dani, Revija mjuzikla), samo ih treba oživiti i sustavno financirati.
    Vezano uz financiranje kazališta, Ivan Šarar kazao je da je Hrvatska jedina zemlja s nereformiranim sustavom financiranja kazališta te da je nepravedno da je 85 posto financiranja HNK-a na leđima grada. Prema njegovim riječima, Novi Sad ima 12 ustanova kulture, što je moguće jer tamošnje kazalište s 90 posto financira država, s 5 posto regija, a samo 5 posto grad. I u Mariboru je 90 posto financiranja iz državnog proračuna, a isti je slučaj s kazalištima u manjim poljskim gradovima. Naš osnovni posao je borba protiv postojećeg Zakona o kazalištima, jer se u sadašnjim uvjetima ne može financirati ništa drugo – smatra Šarar.
    Dr. Gašparović, pak, smatra iluzornim očekivati da financijska potpora nacionalnim kućama Rijeke, Splita i Osijeka bude izjednačena sa Zagrebom, jer je zagrebački HNK i zakonom izdvojen kao državno i nacionalno kazalište, jedan stupanj iznad ostalih.     
    Strategiju kao dokument podržao je i Zvonimir Peranić, umjetnički voditelj Teatra Rubikon, koji je primijetio da Strategija smatra »zajedništvo« jednim od temeljnih načela uspješnosti realizacije, a da osim ljudi iz Odjela za kulturu i trojice odabranih stručnjaka – nitko od riječkih kulturnjaka u njenoj izradi nije sudjelovao:
   
Usvajanje Strategije odgoditi

– Preostalo vrijeme do usvajanja Strategije trebalo bi utrošiti na konzultacije s djelatnicima riječke kulturne scene, na uvođenje nekih segmenata koji su zaobiđeni a važni su u kulturnim strategijama Europe (kao cjeloživotno učenje, npr.), rekao je Peranić, koji definitivno smatra da je rok za raspravu i donošenje ovako važnog dokumenta prekratak, a budući da sumnja kako se bilo što može mijenjati bez promjene strukture i metodologije, založio se da se planirano usvajanje Strategije na sjednici Gradskog vijeća u travnju – odgodi!
    U raspravi o Nacrtu strategije čulo se više prijedloga da se odgodi njezino donošenje, a jedan je došao i od nekadašnje ravnateljice MMSU-a Ljubice Dujmović Kosovac koja smatra da je puno otvorenih pitanja koja bi trebalo raspraviti prije konačnog usvajanja. Ona je izrazila čuđenje da se ad hoc donosi odluka o smještaju muzeja i knjižnice u kompleks »Benčića«, iako se zna kako je taj kompleks trebao izgledati prema urbanističkom rješenju koje je usvojeno još 1990-tih godina. Prije usvajanja novih odluka, Gradsko vijeće bi trebalo reći da od toga odustaje i da poništava ranije odluke – smatra Ljubica Dujmović Kosovac.

Nela VALERJEV OGURLIĆ, Svjetlana HRIBAR, Kim CUCULIĆ
Snimio Roni BRMALJ