"Dajte nam – bilo što", NL, 13.4.2013.
 
 
 
 
 
altDvije su točke koje u Rijeci, nakon općeg potonuća industrije i duboke gospodarske krize, još pulsiraju: Sveučilište i kulturna scena. Ne ulazeći u analizu o tome što se dogodilo s ostalim segmentima života u Rijeci, činjenica je da »života u svemiru« ima samo danju u kampusu i uvečer u kulturno-glazbenim krugovima u Rijeci. Sveučilište se, više-manje, razvija u pravcu koji je i planiran i dobro napreduje, a kulturna scena zapravo je više mit, brend koji se već tradicionalno vezuje uz ime Rijeke, stvar njene šire percepcije izvan granica Plumbuma i Zameta, puno više nego što je ona realno kulturno središte koje bi trebalo s te osnove biti i centar razvoja urbanog turizma regije kao jednog od glavnih koncepata razvoja. 
    U tom pogledu, hvale vrijedna je inicijativa gradskog Odjela za kulturu da se Rijeka kandidira na natječaju za europsku kulturnu prijestolnicu 2020. godine. Rijeka je time postala prvi grad u Hrvatskoj koji donosi službenu odluku o kandidaturi. Doduše, konkurenti će biti, kako se očekuje, i Dubrovnik, i Split, Osijek i drugi veći hrvatski gradovi, i titulu tek treba dobiti. Zasad je riječ o preliminarnoj fazi – odluka će biti donesena tek 2016. godine. No, lijepo je, za promjenu, svjedočiti jednom ambicioznom projektu koji je povezan s riječkom gradskom upravom. To već dugo nismo vidjeli. 
    U riječkoj gradskoj upravi hvale se da je njihov projekt, osim što je ambiciozan, i vrlo racionalan jer ne predviđa trošenje novca za gradnju novih prostora, nego će u bivšem industrijskom kompleksu Rikarda Benčića biti udomljene tri ustanove – Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Gradska knjižnica te Muzej grada Rijeke kojemu dom postaje palača ex Rafinerije šećera. HKD će postati druga pozornica HNK Ivana pl. Zajca, a studentskoj i nezavisnoj sceni namijenjeni su prostori Palacha, Filodrammatice i Marganova, dok bi Teatro Fenice bio izvedbena i kongresna dvorana. Glavna financijska uzdanica za realizaciju planova su fondovi Europske unije, naravno. Čini se da je netko napokon mućnuo glavom i odlučio iskoristiti tri važna faktora za ovu priču: prvo, činjenicu da ulazimo u EU, drugo, da Rijeka ionako slovi za kulturni centar pa je pola marketinškog posla već odrađeno, i treće – da u funkciju napokon treba staviti napuštene prostore bivših industrijskih kompleksa, Benčića i Hartere. 
    No, da bi stvar postala do kraja uvjerljiva, upravo ovo treće je sporno. Aktualna (i vječna) gradska uprava ionako je već odavno pokazala, baš na polju te iste kulturno-povijesne baštine, da ne zna upravljati projektima onako kako je to javnost očekivala. Prije koliko godina je Benčić već trebao biti u funkciji? Otkad čekamo da netko preuzme brigu o lansirnoj rampi torpeda u Industrijskoj ulici? Kad je trebao biti otvoren novi MMSU? Ne moramo svi biti stručnjaci za kulturu da bismo vidjeli očigledno. Ovdje je uostalom riječ o radu lokalne vlasti, ne samo o kulturnoj strategiji. Jasno, gradsku vlast u ovoj novoj inicijativi svakako treba podržati, bez obzira na loša iskustva iz prošlosti, kao i činjenicu da je nova kulturna strategija predstavljena baš u predizborno vrijeme. Nemojmo biti zluradi i nadajmo se da će Rijeka doista ponovo postati europska prijestolnica – bilo čega.