"Filmološke i mediološke teorije", NL, 23.4. 2013.
FRAGMENTI SLIKE SVIJETA KNJIGA SAŠE STANIĆA I BORISA RUŽIĆA
 
Razgovori o knjizi Saše Stanića i Borisa Ružića privukli su brojne zainteresirane za filmsku tematikuRIJEKA » Filmološka i mediološka publicistika u Hrvatskoj doživljava sve bujniji razvoj, kako zahvaljujući radovima već afirmiranih filmologa i kulturologa tako i onih mlađe generacije čije vrijeme tek dolazi. Doprinos tom trendu dala su i dvojica riječkih autora: Saša Stanić s Odsjeka za kroatistiku i Boris Ružić s Odsjeka za kulturologiju Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Sudeći prema vrlo dobro posjećenom predstavljanju njihove knjige »Fragmenti slike svijeta: kritička analiza suvremene filmske i medijske produkcije« (Facultas, Rijeka 2012), koja se održala u riječkom Art-kinu Croatia, interes za ovakvu vrstu literature svakako postoji.
    Knjiga se sastoji od šest tematski i metodološki međusobno povezanih eseja: Istinite laži medijske slike svijeta, Na razmeđi spektakla, manipulacije i opservacije (O nekim aspektima dokumentarnoga i igranoga filma), Filmska i televizijska slika: poprište indicija analogne i digitalne slike, Medijske reprezentacije zbilje i zrcalni efekt, Devijantna filmofilija (Ogled o nekima aspektima suvremene produkcije filmova strave), Kultura na nišanu (O utjecaju ratne, poratne i tranzicijske zbilje na domaću filmsku i književnu produkciju).
   
Dva pristupa

Tekstovi su dobro i logično ulančani kako bi knjiga tvorila zaokruženu strukturnu cjelinu. Kako i njezin podnaslov sugerira, osnovni metodološki okvir čine filmološke i mediološke teorije, s tim da jedna skupina tekstova više tendira filmološkom, a druga skupina mediološkom usmjerenju. Oba se pristupa otvaraju nizu kulturoloških teorija (psihoanalizi, dekonstrukciji, marksizmu...) kako bi se temelji filmološki i mediološki pristupi produbili. Također valja istaknuti kako su filmološki prilozi više esejistički usmjereni, a mediološki tendiraju podrobnijoj teorijskoj eksplikaciji.
    Predstavljanje knjige osmišljeno je kao opušten razgovor između dvojice autora te moderatora Dejana Durića, tijekom kojega se nastojalo dotaknuti bitnih problemskih preokupacija knjige. Tako se razgovaralo o temama u rasponu od odnosa fikcije i zbilje te uloge medija kao posrednika i oblikovatelja spomenutoga odnosa, zatim medijske konstrukcije stvarnosti te odnosa dokumentarnoga i igranoga filma, strategija manipulacije stvarnosti, reality showova te njihova prodora u filmske strukture do narcističke i popularne kulture, kulturne industrije i njezinih kretanja u poljednjih dvadesetak godina te položaja gledatelja. Kao bitno obilježje ovih eseja, Dejan Durić je naglasio izbjegavanje pretjeranoga teoretiziranje nauštrb jasne i koncizne analize.
   
Izazov

Autori su istaknuli kako im je rad na knjizi bio veliki izazov, a dobrim je dijelom izrasla iz njihovih profesionalnih i znanstvenih preokupacija. Eseji zastupljeni u knjizi daju svojevrsni presjek jednoga segmenta stanja u suvremenom medijskom prostoru, a Saša Stanić je istaknuo da svako vrijeme ima svoje obilježja pa smatra da danas situacija u filmu i medijima nije lošija u usporedbi s proteklim desetljećima. Razlika je u tome što je došlo do novih trendova i uporabe drugačijih filmskih i medijskih strategija, što se očituje u često isticanoj tvrdnji da televizija danas sve više preuzima postupke karakteristične za kinofilm, a kinofilm sve više nalikuje videoigrama. No, potreban je svojevrsni vremenski odmak kako bi se moglo ocijeniti današnje stanje medija i filma. Po pitanju odnosa medija i kulture Boris Ružić također odbacuje pesimistične vizije prema kojima mediji isključivo stvaraju pasivnu publiku te zahtijevaju pasivnoga recipijenta.