"Grad se može i mora voditi kao poduzeće", NL, 5.5. 2013.
 
MLADI I ŠKOLOVANI RIJEČANI ŽELJNI NAPREDOVANJA I USPJEHA ODLAZE IZ GRADA
 
Iako nevoljko odlaze iz grada na Rječini i žele se vratiti kući čim prije, naši sugovornici naglašavaju da su metropolu izabrali jer su slični poslovi bolje plaćeni, a šanse za posao i specijalizaciji su neuporedivo veće, te zaključuju – Rijeci su potrebne vizije i investicije

Ivor BALEN, Robert FRANK
 
            * Foto: Sergej  DRECHSLERStatistika dovoljno govori koje su mogućnosti za mlade ljude u Rijeci. Malo ih je i one su rijetke. U Rijeci ima svega nekoliko većih poduzeća koja su na zdravim nogama i ne ovise o poslovima s Gradom. Samim time, malo je i prostora za »trening« vještina s fakulteta, učenje i rast. U Zagrebu je zbog centralizacije sustava i javnog sektora, kao i veličine grada, više nego proporcionalno više prostora za to. Istina je i da je u Zagrebu veća konkurencija pa do dobrih poslova također nije lako doći, no prilika je svakako više, kaže Slobodan Velikić, 32-godišnji izvršni direktor u Croati i jedan od sve većeg broja mladih i visoko školovanih Riječana koji svoj radni potencijal ostvaruju u metropoli. 
    Statistika kaže da prema popisu stanovništva iz 2011. godine u gradu na Rječini živi 128.735 ljudi, odnosno 15.308 ili 11 posto manje nego 2001. Ovaj podatak već je prilično poznat javnosti, no ono što nije poznato je da u Rijeci značajno pada broj zaposlenih osoba. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Rijeci je 2008. godine bilo 52.285 osoba zaposlenih u pravnim osobama, a 2011. godine 46.718, što je smanjenje od 10,6 posto. Istovremeno, u Zagrebu je broj zaposlenih u pravnim osobama s 344.557 pao na 327.354, što je smanjenje od okruglo pet posto. Često kritizirani Split Željka Keruma od 2008. do 2011. pao je sa 61.793 na 56.432 zaposlena, odnosno za 8,7 posto. 
    
Mogućnost edukacije

– U Zagrebu su veće mogućnosti napredovanja, specijalizacije i dodatne edukacije. Zagreb je grad koji živi sedam dana, tu se uvijek nešto događa. Rijeka prije svega nudi kvalitetan život, ali biti zaposlen jedan je od ključnih čimbenika koji vode prema životnom zadovoljstvu. Poticaji za zapošljavanje, poticaji za poduzetnike, programi za dodatno usavršavanje, subvencioniranje ili olakšice kod rješavanja stambenog pitanja, na čemu Grad Rijeka intenzivno radi zadnjih godina, mjere su koje bi svakako pridonijele zapošljavanju mladih, kaže 29-godišnja Helena Trajkovski, marketing menadžer u agenciji MediaCom CE Zagreb iz Londona. 
    Helena je završila Ekonomski fakultet u Rijeci 2007. i potom dobila posao u odjelu prodaje i marketinga na RTL televiziji u Zagrebu, odakle je 2010. prešla u sadašnju tvrtku. 
    – Barem 15-ak kolega s ekonomije u Rijeci, baš s moje godine, otišlo je u Zagreb u potrazi za poslom. Svima su osnovni razlozi bili isti: bolje poslovne mogućnosti. S većinom sam u redovitom kontaktu i družimo se u slobodno vrijeme. Dobro su se snašli, zaposleni su i danas već imaju 5-6 godina radnog iskustva, široki krug prijatelja i, rekla bih, zadovoljni su svojim životima, kaže Helena Trajkovski, dodavši da se, nakon odlaska u Zagreb, bilo teško prilagoditi drugačijem načinu života, dužem radnom danu, većoj razini stresa i drugačijem mentalitetu. 
    – Neki su se vratili u Rijeku, nedostajalo im je sve: obitelj, prijatelji i more. Na sreću, danas u Rijeci imaju posao i zadovoljni su, rekla je Helena. 
    Iz razgovora s mladim Riječanima u Zagrebu može se zaključiti da nikad ne bi mijenjali adresu da su mogli birati, ali i da je Zagreb, za sve koji su ambiciozni, jedini logičan izbor. 
    
Malo je Fergusona

– Za Rijeku je nezdravo što je već 22 ili 23 godine vode više ili manje isti ljudi. To nije problem ako imate Alexa Fergusona koji vodi Manchester United, ali kvalitetno, pa neka bude »na vlasti«. Problem je kada to ne radite kvalitetno, ali i dalje ste na toj poziciji. Da budem jasan, oporba u Rijeci je na još nižim granama od vladajuće garniture, ali ni jedni niti drugi nisu sposobni napraviti iskorak i »plivati kontra struje«. Problem se nastavlja u aspektu što vladajuća garnitura nema strategiju razvoja i ideju što napraviti s gradom i regijom, što u nekim situacijama znači iskorištavanje stranačkih boja pa da barem prometno razviju regiju kao što je to učinio Kalmeta sa Zadrom. Ali svakako to znači imati jasnu ideju, cilj i dovoljno operativnog znanja za sprovođenje istoga u djelo na dobrobit cijeloga društva, smatra Velikić, koji rješenje vidi prije svega u inicijativi »odozdola«, a ne »odozgora«. 
    – Rješenje je u pojedincu i upravo po tom principu se vodi Croata. Dakle, ako svatko od nas može pružiti više i ako u tome ima apsolutno i jedino dobre namjere koje su u svrhu podizanja kvalitete radnih procesa i radne atmosfere u poduzeću ili zajednici, stvara se sinergijski efekt i odjednom jedan i jedan postanu tri. Grad se može i mora voditi i kao poduzeće, iako je puno kompleksnije, no ja vjerujem da je moguće. Do tada, egzodus mladih iz Rijeke će se nastaviti, rekao je Velikić, koji je ekonomiju završio u Zagrebu, gdje je radio pet godina prije povratka u Rijeku iz koje je ponovo otišao nakon što je, kako kaže, od Croate dobio ponudu koja se ne odbija. 
    
    Mladi i poslovno uspješni Riječani u Zagrebu smatraju da bi u Rijeci trebalo u većoj mjeri poticati poduzetništvo i voditi grad kao poduzeće. No činjenice govore da se trenutačno grad razvija u suprotnom smjeru, barem u mjeri u kojoj je gradski proračun pokazatelj. Naime, dok broj zaposlenih značajno opada, u Rijeci puno bolje stoji javni sektor. Prema podacima DZS-a, spomenute pretkrizne 2008. godine u Rijeci je 8.854 ljudi radilo u prerađivačkoj industriji, gotovo jednako u trgovini (8.865), a u javnoj upravi i obrani 3.653. Godine 2011. broj zaposlenih u industriji pao je na 6.837 (pad od 22,8 posto), u trgovini na 7.182 (19 posto), a u javnoj upravi i obrani na 3.433, odnosno svega šest posto. 
    Nadalje, trošak na zaposlene u Gradu Rijeci održava se na istoj razini ili čak raste. Tako je 2007. godine proračunski rashod za zaposlene, unutar kojeg najveći iznos ide na plaće, iznosio 177.410.628 kuna, a ukupan proračun bio je 879,5 milijuna, što znači da se za zaposlene izdvajalo oko 20 posto proračuna. Godine 2012. proračun je pao u odnosu na 2007. na 856 milijuna, dok su izdaci za zaposlene u istom razdoblju narasli na 192.747.183 kune, odnosno, gledano u postotku, na 22,5 posto proračuna. Grad Zagreb, čije se vodstvo često proziva zbog gigantske uprave, 2012. je na zaposlene potrošio 1.440.984.125 kuna, što je na proračun od 6.700.000.000 kuna 21,5 posto, odnosno manje od Rijeke. U projekciji za 2014. riječki proračun trebao bi pasti
Mičetić: Tehnološki i ljudski resursi u Rijeci su neiskorišteni 
    
    Vinko Mičetić, predsjednik HGK, Županijske komore Rijeka, smatra da je ovakav odnos gospodarstva Rijeke i Zagreba najvećim dijelom rezultat metropolizacije, što je, kako kaže, karakteristično i za druge srednjeeuropske zemlje. 
    – Navala je na glavne gradove svega što treba i ne treba, a državna politika o ravnomjernom razvoju očito nije polučila rezultate. Nadalje, brži rast potražnje za prostorom, nekretninama i životnom egzistencijom u Zagrebu potaknuo je brži rast neproizvodnih investicija, kao što trgovina, finanijsko-bankarske usluge, trgovina nekretninama i djelatnosti vezane za državnu i gradsku proračunsku potrošnju, kaže Mičetić, napomenuvši da je ono najvažnije što treba uspoređivati ipak stanje u realnom gospodarstvu, pogotovo proizvodnom. 
    – U njemu su i Rijeka i Zagreb, koji su nekada imali jaku industriju, pretrpili velike gubitke. U kriznim vremenima se pokazalo da zemlje koje štite proizvodni sektor, pogotovo izvozni, bezbolnije prolaze recesiju. Ako u globaliziranom svijetu niste stimulirani koristiti vlastite prirodne, tehnološke i ljudske resurse i ako vam oni ostaju neiskorišteni, što je slučaj pogotovo u Rijeci, postat ćete objekt, a ne subjekt gospodarskog dinamizma, list na vjetru u nesmiljenoj svjetskoj tržišnoj utakmici koja se služi svim sredstvima. Jak realni sektor je garancija da ćete biti gospodar vlastite sudbine. Donekle, ali samo donekle, treba uvažiti činjenicu da je dio riječke industrije preseljen u riječki prsten. Također, donekle i da su neke od lokacija na kojima je riječka industrija bila jaka postale neadekvatne za moderniziranje proizvodnog procesa. Postoje tvrtke koje su se unatoč teškoćama uspjele profilirati na domaćem i svjetskom tržištu, no u globalu, stanje riječkog gospodarstva nije zadovoljavajuće, rekao je Mičetić. 
    
    Škunca: Studija Ekonomskog fakulteta nije odgovorila na postavljeni zahtjev Grada 
    
    Da je Rijeka već godinama ekonomski u silaznoj putanji pokazala je studija Gospodarska obilježja i razvojne tendencije grada Rijeke, koju je za potrebe Grada izradio stručni tim Ekonomskog fakulteta u Rijeci pod vodstvom prof. dr. Nade Denone Bogović. Profesorica Bogović je na nedavno održanoj javnoj tribini o riječkom gospodarstvu iznijela nekoliko zaključaka iz studije, među kojima je najzanimljiviji onaj da je sredinom 90-ih Rijeka imala 88 posto veći BDP per capita od ostatka Hrvatske, a danas svega 13 posto. Pripremajući ovu temu, zatražili smo od Grada Rijeke da nam ustupi studiju, no to nam nije omogućeno. 
    – Utvrđeno je da ne postoje službeni statistički podaci za razinu gradova, pa tako ni za Grad Rijeku. Stoga se i ova Studija temeljila na procjenama autora temeljem raspoloživih podataka. U dijelu komparacije Grada Rijeke s ostalim gradovima po pitanju razvoja određenih djelatnosti, autori se nisu mogli pozvati na relevantne izvore, jer nema službenih podataka iz kojih se može napraviti kvalitetna usporedba gradova. Sporan je i dio Studije koji analizira utjecaj gradskog proračuna na razvoj gospodarstva jer ni na koji način nije obrazloženo koliko Grad može utjecati na razvoj gospodarstva bez zakonskih nadležnosti i s obzirom na prostorna ograničenja u razvoju. Temeljni problem Studije je što se ona bazira isključivo na analizi dostupnih podataka, a ne i na interakciji s lokalnim gospodarstvenicima, posebno u ključnim gospodarskim granama. Dakle, Studija nije odgovorila na točno postavljeni zahtjev Grada Rijeke, a u jednom je dijelu čak metodološki upitna, stoji u objašnjenju pročelnika Odjela za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem Srđana Škunce. 
    S obzirom da je studija plaćena 221.400 kuna, pitali smo pročelnika hoće li tražiti odgovornost Ekonomskog fakulteta, budući da nisu zadovoljni obavljenim poslom. 
    – Nećemo tražiti odgovornost izrađivača. Studija je dala dovoljno analitičkih elemenata kako postojećeg stanja u kontekstu dosadašnje primjene Prostornog plana i GUP-a grada Rijeke, tako i za potrebe prostornog planiranja, rekao je Škunca.
 na 744.500.000 kuna, a izdaci za zaposlene predviđeni su u gotovo identičnom iznosu - 192.663.220 kuna, odnosno čak 25,8 posto. U projekciji za istu godinu, Grad Zagreb predviđa da će se na zaposlene potrošiti 21,7 posto proračuna. 
    Drugim riječima, svaka četvrta kuna poreza i ostalih obaveza koje se plaćaju Gradu Rijeci odlaze za plaće i ostale troškove zaposlenih, broj kojih se povećava unatoč recesiji i nasušnoj potrebi za kresanjem troškova. Prema podacima iz Grada, 1995. je u gradskoj upravi bilo zaposleno 300 ljudi, a sada ih je gotovo duplo više, odnosno 470. Kada bi svaka četvrta kuna išla u poticanje poduzetništva, za pretpostaviti je da bi broj zaposlenih bio značajno veći, a samim time i proračun bi lakše pokrivao izdatke u neprofitabilne djelatnosti, kao što su kultura ili sport. Međutim, u projekciji proračuna za 2013. godinu, koja iznosi 834,6 milijuna kuna, za programske djelatnosti HNK Ivana pl. Zajca, primjerice, predviđeno je 40,5 milijuna kuna, a cijeli Odjel za poduzetništvo dobit će svega 7,9 milijuna, odnosno 24 puta manje nego što se troši na zaposlene. 
    
Želimo natrag

– U ekonomskom smislu, u Zagrebu se nešto zbiva dok Rijeka godinama stagnira i propada. Na primjer, u Zagreb dolaze novi ljudi, grade se stanovi, prometnice, vrtići... jer jedno vuče i uvjetuje drugo, tako da kapital cirkulira i ostavlja trag. U Rijeci zadnjih 20 godina ima jako malo ulaganja, a postojeće firme su ili tek predstavništva firmi s centralama u Zagrebu, ili jedva preživljavaju, kaže Oliver Travaš, 35-godišnji riječki ekonomist koji je završio i poslijediplomski stručni studij Marketing menadžment i već deset godina često mijenja poslove na relaciji između Rijeke i Zagreba. Počeo je kao »area account manager« tvrtke P&G za riječku regiju, da bi ubrzo napredovao u poziciju »key account managera«, što je zahtijevalo preseljenje u Zagreb. Potom se vratio u Rijeku kao direktor podružnice Basler osiguranja Zagreb, pa otišao u Reckitt Benckiser u kojem je dio tjedna radio u Rijeci, a dio u Zagrebu. Sada je ponovo pred povratkom u rodni grad budući da bi za oko mjesec dana trebao početi raditi u JGL-u. 
    – Odlazak u Zageb je nužda jer se nude znatno bolje plaćeni poslovi i puno je veći izbor, dok se u Rijeci kvalitetni poslodavci mogu nabrojati na prste jedne ruke. Od mnogih Riječana s kojima sam u kontaktu doznao sam da se svi žele vratiti doma jer ih vuče lokalpatriotizam, ali jednostavno žele zadržati poslove koje sada rade zbog njihovog sadržaja, pozicije, ugleda, kao i financijskih primanja. Rijeci bi trebao jak investicijski ciklus. Koliko god to zvučalo kao otrcana fraza, ali je činjenica. Kada bi se uspio privući ulagač koji će otvoriti tvornicu s 2.000 radnih mjesta, u »satelitskim« zanimanjima će posla naći još duplo i troduplo više ljudi, a to bi potaknulo i cijelu lokalnu ekonomiju, kaže Travaš. 
    Nenad Seifert, direktor Hrvatske udruge poslodavaca, Regionalnog ureda u Rijeci, kaže da podaci o smanjenju broja zaposlenih od 2008. na ovamo govore sami za sebe. 
    
Nezaposleno – 14 tisuća

– U Rijeci je trenutačno nezaposleno više od 14 tisuća ljudi i to su samo oni prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje, broj uistinu nezaposlenih je nažalost još i veći. Kao osobu koja je rođena i cijeli život živi u Rijeci, posebno me žalosti činjenica da mladi, obrazovani ljudi odlaze u druge sredine u potragu za zaposlenjem, napredovanjem i edukacijom, iako možda i ne bi otišli kad bi im naš grad pružao približno iste uvjete. Činjenica da dio odlazi upravo u Zagreb ne čudi, dovoljno je pogledati kolika je koncentracija vodećih, kvalitetnih tvrtki u Zagrebu u odnosu na ostatak Hrvatske, kaže Seifert, koji kao glavne slabosti riječke regije ističe nepoticanje poduzetničke klime, veliko fiskalno opterećenje, neusklađenost obrazovnog sustava s budućim potrebama tržišta rada, deindustrijalizaciju, odljev visokokvalificiranih kadrova… 
    – Dakle, problemi su prepoznati, sada je na svima nama zajedno da predložimo rješenja. Ako krenemo od činjenice da nam je nezaposlenost jedan od najvećih problema, kako bi ga riješili potreban nam je gospodarski rast, a da bi do njega došlo nužno nam je povećanje konkurentnosti. Za to su nam potrebni kvalitetni kadrovi koji će biti generator razvoja i dodatne vrijednosti. Nužni su konkretni projekti za poticanje poduzetništva koji neće biti samo strategije na deklarativnom nivou nego akcijski planovi kreirani i realizirani na principu partnerskih odnosa grad-poduzetnik, uz mnogo veća ulaganja i potpuno drugačiji pristup. Investitorima treba ponuditi pripremljene projekte, a fiskalnom politikom omogućiti poticajne uvjete za ulaganja i onda će to dovesti do rasta zaposlenosti i konkurentnosti, dodaje Seifert. 
    Prema njegovom mišljenju, kada bi se mladima pružila mogućnost razvijanja potencijala u Rijeci, trend migracije iz Rijeke u Zagreb bi se mogao i okrenuti. 
    – Ono što bi svakako trebalo iskoristiti je kvaliteta riječkog sveučilišta, dakle treba osigurati bolju povezanost između sveučilišta i realnoga gospodarstva, a sve s ciljem razvoja našega grada i pružanja mogućnosti mladima da svoje potencijale razviju u svome gradu, a isto tako i s ciljem privlačenja mladih iz ostatka RH, pa tako i iz Zagreba, zaključio je Seifert.
Obersnel: Rijeka i Zagreb se ne mogu ovako uspoređivati 
    
    Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel kaže da se Rijeka i Zagreb nikako ne mogu uspoređivati na ovaj način i da posljednji podaci o zaposlenosti u Rijeci pokazuje rast. 
    – Zagreb je glavni grad Hrvatske te administrativno središte države i upravo su zato u Zagrebu smještena sjedišta gotovo svih velikih tvrtki koje posluju u našoj državi, ali i stranih predstavništva, svih nacionalnih institucija i ustanova, veleposlanstva i drugo. Stoga je jasno da u Zagrebu ima i više radnih mjesta nego u bilo kojem drugom hrvatskom gradu. Ne možemo uspoređivati Rijeku sa Zagrebom niti kada se radi o broju stanovnika ili pak proračunskom financiranju. Zagreb ima status Županije, a Rijeka nema. Stoga su i izvori proračunskih sredstava potpuno drugačiji, vezani su uz druge zakone. Činjenica je da nema dovoljno radnih mjesta i da nezaposlenost raste u cijeloj Hrvatskoj pa tako i u Rijeci. No, trendovi se ipak polako mijenjaju što pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Naime, u prva dva mjeseca 2013. godine s područja grada Rijeke iz evidencije Zavoda na temelju radnog odnosa zaposleno je 789 osoba, što je 42,4 posto više nego u istom razdoblju 2012. te 31,5 posto više nego u istom razdoblju 2011. godine. Tijekom 2012. s područja grada Rijeke iz evidencije Zavoda na temelju radnog odnosa zaposlena je 5.101 osoba, što je 13,2 posto više nego u 2011. te 29,6 posto više nego u 2010. godini. Isto tako, podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o aktivnim osiguranicima govore da je u prosincu 2012. na području naše županije bilo zaposleno 109.217 osoba, pa je uz registrirani broj nezaposlenih od 20.935 osoba, stopa nezaposlenosti u prosincu 2012. godine iznosila 16,1 posto dok je prema istom izračunu, stopa nezaposlenosti na razini Hrvatske bila 20,1 posto, kaže Obersnel. 
    
Inkubator i edukacija

Na pitanje što je aktualna politika Grada Rijeke učinila da se zaustavili ili smanji trend pada radnih mjesta, kao i da se zaustavi ili smanji trend odlaska mladih iz Rijeke, Obersnel kaže da se u okviru nadležnosti provode brojni programi i projekti s ciljem da svi radno sposobni građani pronađu posao, iako je, naglašava, politika zapošljavanja prije svega u nadležnosti države. 
    – Rijeka ima tri poduzetnička inkubatora, besplatne edukacije za mlade i edukacije za korištenje EU fondova. Treba reći i da su tri gradska poduzetnička inkubatora u prošloj godini imala 49 korisnika, a ukupan broj zaposlenih kod korisnika inkubatora bio je 150. Grad je nedavno osnovao i Startup inkubator, a uskoro se osniva i drugi gradski znanstveno tehnološki park i to na Kantridi kako bi svoj rad vezivao uz razvoj 3. maja. Isto tako, iz gradskog proračuna se godinama izdvajaju sredstva za stipendiranje učenika, a tu posebno ističem stipendiranje učenika i studenata koji se školuju za deficitarna zanimanja. Za stipendiste Grada Rijeke se godišnje iz gradskog proračuna izdvaja oko 1,5 milijuna kuna, kaže gradonačelnik, dodavši da je u svijetu prepoznat trend samozapošljavanja mladih otvaranjem vlastitih tvrtki, uglavnom U visokotehnološkom sektoru. 
    – Riječki Startup inkubator veže se na tu filozofiju. Namijenjen je nezaposlenim mladim osobama do 29 godina i studentima. Grad ga je osnovao kako bi im pružio svu podršku u realizaciji njihovih ideja I poduzetničkih poduhvata. Kroz ovaj projekt na raspolaganju im je besplatan prostor, infrastruktura i možda najvažnije, besplatna mentorska podrška 28 eksperata iz raznih područja. Projekti Startup inkubator i Znanstveno-tehnologijski park STEP, ali i već spomenuti projekt novog ZTP-a STEP 2 na Kantridi idu u tom smjeru. Isto tako, prema novoj europskoj strategiji Europa 2020, bit će omogućeno jače financiranje ovih novih načina rada koje razvijamo Rijeci. U tvrtkama koje koriste ZTP STEP trenutno rade 384 osobe. Dalje, i u Regionalnoj razvojnoj agenciji Porin, kojoj je Grad jedan od osnivača, mladim poduzetnicima i onima koji se žele baviti poduzetništvom nude se savjetovanja, edukacija i korištenje prostora u inkubatorima. Tu je i program stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa koji mlade uvodi u svijet rada. Ovim se programom razbija krug u kojem se, nažalost, nađe dobar dio mladih osoba koje traže zaposlenje – poslodavci traže osobe s iskustvom, a mladi ga ljudi nemaju gdje steći jer bez iskustva ne mogu dobiti posao. Na razini gradske uprave te komunalnih i trgovačkih društava u vlasništvu Grada taj je program prošlo ili još uvijek prolazi 209 osoba, a u planu je skoro angažiranje još 48 osoba u gradskoj upravi i oko 50 u ustanovama i društvima, dodaje Obersnel. 
    Ušteđeni milijuni 
    Na primjedbu da bi Grad trebao umanjiti troškove na zaposlene i na taj način se solidarizirati s privatnim sektorom, Obersnel odgovara tvrdnjom da je Grad Rijeka posljednjih godina bitno smanjio troškove na zaposlene ukidanjem božićnica, smanjenjem plaća i drugim mjerama. 
    – Ušteđeni su milijunski iznosi, a ušteđena sredstva iskorištena su, među ostalim i za realizaciju projekata usmjerenih k razvoju poduzetništva. U razdoblju od 2009. do 2012. godine provedeno je više mjera štednje vezano za rashode za zaposlene koje su rezultirale ukupnim uštedama od približno 18,8 milijuna kuna. Iste ove mjere se primjenjuju i kod proračunskih korisnika, ustanova Grada i slično, koje su rezultirale ukupnim uštedama od približno 27,2 milijuna kuna, što znači da je postignuta ukupna ušteda od oko 46 milijuna kuna na rashodima za zaposlene gradske uprave i proračunskih korisnika, rekao je Obersnel.