''Okvir za ulaganja ili rezove?'', Novi list, 21. 9. 2013.
 
 
STRATEGIJA SVIH STRATEGIJA  PLAN ZA SUŽIVOT OBRAZOVANJA S EKONOMIJOM


OKVIR ZA ULAGANJA ili rezove? 


Dekani filozofskih fakulteta u Zagrebu i Rijeci pitaju se otkud novci za provedbu ambiciozne strategije. Što se tiče najave smanjivanja broja studijskih programa, Damir Boras veli da je to pitanje interpretacije, te treba vidjeti kako će se implementirati u praksi


Aneli DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije predstavljena je prošli tjedan u Vladi te stavljena na javnu raspravu sve do sredine studenoga. Ministar Jovanović nazvao ju je Strategijom svih strategija, što pompozno zvuči, no doista jest riječ o izuzetno važnom dokumentu koji bi dugoročno trebao odrediti kompletan obrazovni okvir u našoj zemlji, povezujući obrazovanje s razvojem i društvenim prosperitetom. A obrazovanje je jedan od ključnih stupova društva, ako ne i najvažniji, te, uz zdravstvo, segment javnog sektora kojem u današnje doba, doba nesmiljenog neoliberalnog kapitalizma, općenito prijete najveće promjene – na gore. 


Znanje se sve više tretira kao roba, što je izjava kojom se proslavio i premijer Milanović. Kada tako govori jedan socijaldemokrat, što onda očekivati od tačerijanaca? I zato je izuzetno važno pratiti i obratiti pažnju što nam politika sprema, za sadašnje i buduće generacije; kakve škole, kakve fakultete te kakav suživot obrazovanja s ekonomijom zamišlja i planira. Što se tiče konkretne strategije, izuzetno je bitno što se u njoj jasno naglašava da je obrazovanje »svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu sa sposobnostima«. Time ono ostaje javno dobro za koje država preuzima odgovornost. Naglasak se uz to stavlja na cjeloživotno obrazovanje, ali i na ono što je posebno važno, a to je izvrsna znanost koja obuhvaća granična istraživanja. Obilježena su, navodi se i u samoj strategiji, brisanjem granica između disciplina. Riječ je očito o postignućima koja prelaze granice postojeće spoznaje, što de facto i jest uvjet da bi se nešto nazvalo znanstvenim postignućem. 


Dobre polazne osnove 

Najavljuje se i povećanje ulaganja u znanost u odnosu na BDP. Međutim, BDP kod nas već petu godinu pada, a proračunska su ograničenja očita. S druge strane, upravo suprotno, govori se o potrebi smanjivanja broja studijskih programa koji su nabujali uslijed propusta u provedbi Bolonjske reforme, pri čemu su kao najbrojniji detektirani programi unutar društvenih i humanističkih znanosti, te je općenito najavljena racionalizacija sustava. Analiza bi se trebala provesti do kraja iduće godine, a racionalizacija do kraja 2020. U strategiji se naglasak stavlja i na povezanost s tržištem rada, te suradnju s gospodarstvom, a od tehničkih »detalja«, ističe se onaj da jača autonomija, ali i odgovornost rektora, dok se efikasnost korištenja dodijeljenih sredstva iz proračuna prati putem tzv. programskih ugovora. Nema paušala. 
Radna verzija Strategije je opširna te je akademska zajednica vjerojatno tek iščitava, no prvi dojam dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Damira Borasa, jest da je Strategija okrenuta obrazovanju i razvojno usmjerena, što smatra izuzetno bitnim. Njome se, kaže, obrazovanje nastoji pojačati, nastoje se dati dobre polazne osnove djeci kroz produljeno osnovnoškolsko obrazovanje, pri čemu je naglasak na učenju jezika, logičkom razmatranju, socijalizaciji. 


Investicija a ne trošak


''Dakle, ta orijentacija na obrazovanje je odlična, pri čemu se ne smiju zanemariti društvene i humanističke znanosti jer upravo one njeguju i tu obrazovnu, ali i kulturnu komponentu. No, sve to košta, i ako ovakva strategija prođe, vjerujem i očekujem, međutim, nisam siguran, da će se za sve to iznaći potrebna sredstva. U svakom slučaju, treba vidjeti čemu služi znanje – ono služi razvoju, i ova strategija to detektira, međutim, ako smo se već za to opredijelili, onda moramo biti spremni uložiti novac pa je u ovim uvjetima krize najveće pitanje provedbe ovakve strategije, zbog financijskih ograničenja. Nisam stručnjak za to, međutim, to je danas realno razmišljanje.'', kaže. 

Na pitanje, ne čini li mu se da strategija u određenim dijelovima, upravo suprotno, govori o uštedama, kroz smanjivanje broja studijskih programa, pri čemu je detektirano da upravo onih društvenih i humanističkih ima najviše, Boras odgovara da je to pitanje interpretacije. ''Ovo je tek strategija, i treba vidjeti kako će se implementirati u praksi. Ne smijemo zaboraviti da smo još uvijek daleko od željenog broja visokoobrazovanih, da o onima s doktoratom i ne govorimo.'', napominje. 

''Ne možete imati razvoj obrazovanja bez novca, a ulaganje u obrazovanje je strateška investicija a ne trošak. Pritom svaka država mora imati i tzv. »neproduktivne« obrazovne grane, makar je pitanje što je danas neproduktivno, i je li primjerice učenje kineskog ili japanskog na Filozofskom fakultetu neproduktivno koje od ove godine Filozofski fakultet u potpunosti sam financira. Uzmite primjerice romski jezik, uvođenje toga programa sigurno doprinosi kulturi i razvoju Hrvatske na više načina, međutim, od MZOS-a smo dobili pohvalu ali ne i novac. Ipak, prošle nam je godine Ured za manjine pri Vladi RH pomogao gotovo u svim troškovima, ali smo dio sami financirali. Kako će biti ove godine, ne znamo, ali od romskoga nećemo odustati. Drugo, pitanje vezanosti programa za tržište rada: Koje tržište rada – domaće, koje nije baš u najboljem stanju, ili europsko, s obzirom da smo integrirani u taj prostor.'', ističe Boras. Slaže se s uvođenjem programskih ugovora, kroz koje bi se pratio rad sveučilišta, a što se tiče povećanja ovlasti i odgovornosti rektora, veli da »odnos snaga« na relaciji dekan – rektor treba ovisiti o veličini sveučilišta. 


Humanistička perspektiva

''Zagrebačko sveučilište je veliko sveučilište sa stoljetnom tradicijom i tu se stvari ne mogu mijenjati preko noći. To je ogroman holding kojim je teško upravljati samo iz jednog centra. Neka pak manja sveučilišta sigurno nemaju potrebu za više razina upravljanja.'', smatra Boras. S druge strane, ne misli da rektorsku plaću treba ograničavati plaćom zamjenika ministra. Time se, kaže, odašilje kriva poruka. 

Dekan Filozofskog fakulteta u Rijeci prof. dr. Predrag Šustar kao pozitivno ističe već to što je glavni koordinator Strategije povjesničar prof. dr. Neven Budak, koji je svojevremeno kao dekan dobro upravljao zagrebačkim Filozofskim fakultetom, a pripada humanističkim znanostima, što je, kaže, obećavajuće u smislu promicanja hrvatskog kulturnog, povijesnog i jezičnog identiteta. Osim toga, humanistička perspektiva znanje shvaća kao intrizičnu vrijednost, kao nešto dobro samo po sebi, a ne samo kao instrumentalno znanje, na čemu treba inzistirati. Drugo, važno je to što je temeljna osovina Strategije cjeloživotno obrazovanje. Nama se to čini kao neki relativno novi pojam, no davno je osviješteno da je znanje moć i najveći generator progresa. 

''Ono što bih međutim istaknuo kao manje dobro, veže se uz koncept internacionalizacije obrazovanja. To je važan strateški cilj koji apsolutno pozdravljam, no javlja se pitanje provedbe. Internacionalizacija naime stvara visoke troškove i ako se ne osiguraju sredstva, onda to ostaje mrtvo slovo na papiru. U tom kontekstu dolazimo do idućeg problema: ne vidim jasnu i konkretnu međuresornu suradnju, a u takve projekte trebaju biti uključena i druga ministarstva u vladi, vanjski poslovi, a pogotovo financije. Nadalje, nije dovoljno istaknuta suradnja s hrvatskom dijasporom, ni u intelektualnom ni u financijskom smislu, za što ima potencijala, a primjer su svakako izraelska sveučilišta, kojima njihova dijaspora snažno pomaže, uz definirane projekte, ciljeve itd., opisuje Šustar. Uz to, opet se ne vidi da se internacionalizacija treba odnositi, ne samo na studente i profesore, već i na administrativno osoblje, od menadžmenta instituta i posebno sveučilišta do stručnih službi. Sustav nam prečesto »šteka« na pomanjkanju dobro obučenih lidera i jasno ustrojene infrastrukture. Trebamo po tom pitanju biti pragmatičniji.'', smatra Šustar. Što se tiče najavljenog smanjivanja broja studijskih programa, oko toga je, kaže, pomalo zabrinut, no kako detalji još nisu poznati, ne bi zasad išao u šire analize. ''Svakako, uštede se ne bi trebale ostvarivati na način da se s jedne strane reže broj programa, a onda da se ta sredstva pretaču u nešto drugo.'', zaključuje Šustar
.