''Hrvati znaju živjeti život'', Novi list, 20. 10. 2013.

 
 
FELIX WENSVEEN  NIZOZEMSKI ZNANSTVENIK NIJE U TRENDU – ZAMIJENIO JE AMSTERDAMSKU ADRESU RIJEČKOM I NIJE POŽALIO


HRVATI ZNAJU ŽIVJETI ŽIVOT


Još uvijek mi je čudno da je Korzo u 11 ujutro puno i da ljudi ispijaju kavu. U Nizozemskoj se zaletiš do automata i vraćaš se raditi.
Iako je u Hrvatskoj standard niži, Hrvati znaju daleko više uživati i zbog toga mi se ovdje sviđa, kaže dr. Wensveen docent Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci
 
 


Ingrid ŠESTAN KUČIĆ, snimio Damir ŠKOMRLJ

 
Ono što radim mogu raditi bilo gdje u svijetu ako sam okružen            ljudima koji imaju dobre  ideje – Felix WensveenIako je prema istraživanju Svjetskog ekonomskog foruma o kvaliteti ljudskog kapitala koje je obuhvatilo 122 zemlje svijeta Hrvatska na 46. mjestu, a izuzetno loše je ocijenjen kapacitet zemlje za privlačenje talenata gdje smo 114. i time među posljednjim zemljama na listi, u praksi ipak postoje primjeri koji kažu suprotno. Jedan od takvih je nizozemski docent Zavoda za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci Felix Wensveen koji je prije tri godine svoju amsterdamsku adresu odlučio zamijeniti riječkom i na riječkom Sveučilištu nastaviti znanstvenu karijeru započetu u Nizozemskoj. Za razliku od mnogobrojnih Hrvata koji sve izvan hrvatskih granica smatraju obećavajućim i mnogo boljim, iskustvo ovog tridesetjednogodišnjeg Nizozemca kaže da se uspješna karijera, pa i ona znanstvena, može ostvariti bilo gdje.
    Wensveen je prije gotovo tri godine postao i riječki zet, međutim razlog dolaska u Rijeku kaže nije samo ljubav prema današnjoj supruzi, već i rad s vrhunskim hrvatskim i svjetskim znanstvenicim: prof. dr. Stipanom Jonjićem i prof. dr. Bojanom Polićem. 


Projekt TransMedRi

– Doktorski sam studij započeo u Amsterdamu i kako mi je za istraživanje trebao jedan virusni model, a riječ je o citromegalovirusu došao sam do prof. dr. Jonjića. Dovoljno je da »ugooglate« citromegalovirus i odmah će vam se pokazati ime prof. dr. Jonjića. Tako sam prije pet godina došao u Rijeku na par mjeseci kako bih radio na tom istraživanju, a dvije godine nakon toga sam i doktorirao na amsterdamskom Sveučilištu. Nekoliko mjeseci nakon obrane mog doktorata otvorilo se mjesto na projektu TransMedRi za strance pa sam ponovno došao ovdje raditi, ali ovaj put sam i i ostao, priča Wensveen.
    Dodajući kako je u isto vrijeme dobio i stipendiju Marie Curie Wensveen kaže kako se u Rijeci od samih početaka osjeća dobrodošao, a jedino mu malo muke zadaje hrvatski jezik.
    -
Jezik je zaista težak. To je slavenski jezik koji je potpuno drugačiji od nizozemskog, doslovce nema nikakve poveznice, a najveći mi je problem deklaniranje. Prije četiri godine u Amsterdamu sam pohađao tečaj hrvatskog jezika, jer u Nizozemskoj postoji velika zajednica Hrvata, a onda sam i u Rijeci nastavio učiti. Međutim, zbog lošeg poznavanja hrvatskog jezika nikada nisam imao problema. Prof. dr. Jonjić inzistira da se na Zavodu kada se radi o znanosti priča engleski jezik, a Hrvati s kojima sam došao u kontakt dobro govore engleski pa ni izvan posla nisam imao problema s komunikacijom, kaže Wensveen. Međutim, zbog lošeg poznavanja hrvatskog jezika nikada nisam imao problema. Prof. dr. Jonjić inzistira da se na Zavodu kada se radi o znanosti priča engleski jezik, a Hrvati s kojima sam došao u kontakt dobro govore engleski pa ni izvan posla nisam imao problema s komunikacijom, kaže Wensveen. 


Bez šoka

Dodajući kako je suprugu upoznao još za vrijeme studijskih dana u Barceloni, Wensveen ističe da je prije svog definitivnog preseljenja u Rijeku često dolazio u Hrvatsku pa mu promjena adrese i nije bila neki šok. Međutim, dodaje, Hrvatska je puno drugačija od Nizozemske, ne samo vizualno, već i po načinu života, a ono na što se nikako ne može naučiti višesatno je ispijanje kave na riječkim terasama i poduži odlasci na marendu za vrijeme radnog vremena.
    – Velika je razlika u načinu života. U Nizozemskoj je sve točno organizirano, a u Hrvatskoj je sve pomalo kaotično, ali i šarmantno. Nizozemci su zbog toga da sve mora biti točno i organizirano pod daleko većim stresom od Hrvata. Još uvijek mi je čudno da je Korzo u 11 ujutro puno i da ljudi ispijaju kavu. U Nizozemskoj se zaletiš do automata za kavu i na brzinu ju popiješ i vraćaš se raditi. To sve zajedno traje pet minuta. Ali ovdje marenda traje sat vremena. Iako je u Hrvatskoj standard niži, Hrvati znaju daleko više uživati u životu i zbog toga mi se ovdje sviđa. Ne bih izabrao niti jedno drugo mjesto za život, a puno sam putovao. Ljudi se često čude zašto sam došao u Hrvatsku i baš tu odlučio baviti se znanošću. Osobno u tome ne vidim neki problem. Mogao sam izabrati bilo koje sveučilište, neko koje je daleko razvikanije, međutim mišljenja sam isto tako da ono što radim mogu raditi bilo gdje u svijetu ako sam okružen ljudima koji imaju dobre ideje. Moji šefovi, prof. dr. Jonjić i prof. dr. Bojan Polić ljudi su s jako dobrim idajama i zato mislim da negdje drugdje ne bih radio ništa bolje nego ovdje. Znanošću se čovjek ne bavi da bi se obogatio. Uspijevam zaraditi dovoljno za solidan život i to mi je dosta. Istina je da bih u Amsterdamu imao bolju plaću, ali tamo su i troškovi života daleko veći. Žao mi je što toliko puno ljudi želi napustiti Hrvatsku, jer Hrvatskoj trebaju ljudi koji joj mogu pomoći, pojašnjava Wensween. 


Uživam u Gorskom kotaru

Dodajući kako u Rijeci vozi pet minuta i na moru je, a u Amsterdamu može voziti pet minuta i nigdje je Wensveen među hrvatske prednosti ubraja i more, ali i prirodu, a na pitanje kakav je prvi dojam na njega ostavila Hrvatska odgovara: »Vruće!«.
    – Svako jutro kada se probudim pogledam more, Cres i Učku i nema ništa ljepše, a Gorski kotar mi je posebno mjesto. Moj punac ima vikendicu u Hribu i jako volim ići tamo, pogotovo ljeti. Priroda u Hrvatskoj je daleko ljepša nego u Nizozemskoj. Znam da Hrvatska nije bogata zemlja i da ima puno ljudi kojima je teško, ali ako imaš dovoljno za život lijepo je ovdje, ističe Wensveen.
    To su ujedno, dodaje, i razlozi zbog kojih mu nije bilo teško napustiti Amsterdam iako tamo ima obitelj. Njegovi prijatelji i obitelj, kaže, često dolaze u Rijeku pogotovo od kada je u kuću Wensveenovih stigla prinova.
    – Obitelji je žao što sam se odselio, ali dolaze svakih nekoliko mjeseci, pogotovo moj otac koji je postao ponosni nono, a i supruga i ja odemo najmanje dva puta godišnje do njih. Ono što me u Hrvatskoj oduševljava je i domaća hrana, toga u Nizozemskoj nema. Ovdje se jako puno polaže na hranu, a osobno me oduševljava roštiljanje. Nizozemci nemaju kulturu prehrane za razliku od Hrvata koji gotovo da nemaju velike zabave bez hrane, priča Wensveen.
 


Prof. dr. Polić: Mogao je birati najbolja svjetska sveučilišta 
 
    
    Wensveen je, kaže njegov šef prof. dr. Bojan Polić, izvanredan doktorant koji je prije dolaskla na riječko Sveučilište bio član poznatog nizozemskog tima istraživača, a zahvaljujući svojem besprijekornom kurikulumu mogao je otići na bilo koje svjetsko sveučilište.
    – Ono što je Wensveen donio našem timu novi je pristup poslu, novu etiku, jer iako mi na Zavodu možemo reći da smo iznad hrvatskog prosjeka i na europskoj razini uvijek se može bolje. Donio je nove metode istraživanja i doprinjeo da se grupa razvije u imunološkim istraživanjima. Imali smo i prije slučajeva da na Zavode rade ljudi iz inozemstva, no Wensveen je prvi potpuni stranac, a i prvi postdoktorant s prestižnom stipendijom Marie Curie, kaže prof. dr. Polić.


Hoćeš na fakultet – upisuješ najteži stupanj srednje škole
 

    
 
    Hrvatski školski sustav i onaj nizozemski baš i nemaju neke sličnosti, jer kako pojašnjava Wensveen Nizozemska za srednjoškolsko strukovno obrazovanje ne zna.
    – Čudno mi je da imate gimnazije i strukovne škole. U Nizozmskoj postoje srednje škole koje daju opće obrazovanje i ništa drugo. Te se škole rangiraju na tri razine i ukoliko želiš nastaviti školovanje na fakultetu upisuješ najteži nivo. Ono što mi je također neobično je da jako puno učite iz knjiga. Kod nas je praksa daleko više zastupljenija, nego teorija. Nizozemski obrazovni sustav potiče na samostalnost u učenju, moraš sam istraživati ukoliko nešto želiš saznati. Shvatio sam da Hrvati puno bolje barataju teorijom od Nizozemaca, ali Nizozemci prednjače u praktičnom radu, zaključuje Wensveen. 


Unovčite tradiciju
 

    
 
    Hrvati su jako ponosni na svoju kulturu i tradiciju, a to je jedna od stvari koja Wensveena fascinira, jer kaže u Nizozemskoj nije tako.
    – Ovdje svako selo ima svoju feštu. Čuva se tradicija, a u Nizozemskoj nije tako, tamo su takvi običaji gotovo izumrli. Međutim, Nizozemci iako do tradicije ne drže oni tu tradiciju znaju prodati, što u Hrvatskoj, čini mi se, baš nije slučaj. Pola svijeta zna da sir dolazi iz Nizozemske, ali da je kravata iz Hrvatske baš i nije svima poznato. Mislim da bi Hrvatska mogla još bolje unovčiti svoju kulturu i tradiciju, kaže Wensveen. 
    

Istražuje dijabetes tipa 2 
    
    Napominjući kako ne zna što mu život nosi Wensveen ističe da za sada svoju budućnost vidi u Hrvatskoj, jer kako kaže i profesionalni i privatni život su mu super pa nema razloga vratiti se u Nizozemsku. Pod vodstvom prof. dr. Polića trenutno radi na istraživanju dijabetesa tipa 2, a iako se najviše bavi istraživanjima u planu mu je kada usavrši jezik upustiti se i u rad sa studentima.