''Ljudskost je obilježila njegovo djelovanje'', Novi list, 8. 11. 2013.
 
KOMEMORACIJA  AKADEMIK BORIS MAGAŠ
 
 
 
LJUDSKOST JE OBILJEŽILA NJEGOVO DJELOVANJE


Bio je zahtjevan profesor, čija se predavanja slušaju i pamte, te čovjek s rijetkom sposobnošću da kod drugih potakne ono najbolje

N. VALERJEV OGURLIĆ
Na Građevinskom fakultetu komemoracija za uglednog arhitekta i profesora * Foto: I. TOMIĆRIJEKA » U povodu smrti akademika Borisa Magaša jučer je na Građevinskom fakultetu održana komemoracija na kojoj su se od uglednog arhitekta i profesora oprostili njegovi kolege i suradnici, te prijatelji. S dubokim poštovanjem prema čovjeku koji je cijeli život samo radio svoj posao, a iza sebe ostavio niz važnih i zapaženih djela, na život i rad akademika Magaša podsjetili su ne samo prisjećanjem na njegova profesionalna ostvarenja, već i dirljivim, osobnim uspomenama što ih čuvaju na njega. 


Bio sam mali Splićanin

Imao sam i previše profesora, a samo nekoliko Učitelja. Vi ste bili jedan od njih, primus inter pares, napisao je arhitekt Blaž Maričić, bivši student Borisa Magaša u pismu što ga je sastavio na dan kad je saznao da je preminuo. Pismo je zataknuo za vrata akademiku Dinku Kovačiću kojega je zajedno s Borisom Magašem svojedobno vozio s Poljuda na kolodvor. Njima je to bila vožnja od a do be, a meni put oko svijeta u 80 dana, splet sretnih okolnosti kakav se samo život usudi izrežirati. Vozio sam ih onako kako bi netko vozio Stonese ili Beatlese, napisao je.
    Posebno dirljiv bio je nastup akademika Kovačića koji je na komemoraciju stigao iz Splita, da bio govorio o svome učitelju i suradniku, a najviše prijatelju. Prije 50 godina bio sam mali Splićanin na studiju arhitekture u Zagrebu, rekao je. Beskrajno sam volio ptice i nogomet, a na fakultet sam odlazio jer sam se tamo upisao, sve dok nisam došao u grupu Borisa Magaša koji mi je to osvijestio čime ću se u životu baviti. Puno ga volim i on nije umro, jer ljudi ne umiru, ne nestaju. Tijelo ide zemlji, duša nebu, a on ostaje u svima nama, u svojim najbližima. Svi mi vrijedimo onoliko koliko nas ima u drugim ljudima, a Boris Magaš je na mnoge ostavio ozbiljan trag, zaključio je Kovačić.
    U ime Građevinskog fakulteta na kojem je bio dugogodišnji profesor o Borisu Magašu govorila je dekanica Aleksandra Deluka -Tibljaš, podsjetivši na njegova brojna ostvarenja i karijeru. U ime Grada Rijeke nazočnima se obratio se dogradonačelnik Marko Filipović, naglasivši da je riječ o autoru antologijskih djela nacionalne arhitekture i zaljubljenika u struku od kojeg su imale priliku učiti brojne generacije riječkih studenata. Izvrsno je surađivao s Gradom Rijekom, a arhitekt Leo Modrčin koji se obratio u ime Društva arhitekata Rijeke upravo je Rijeku istaknuo kao oazu njegova djelovanja. Tu su bili njegovi suradnici s kojima je ostvario poistovjećenje osobnog, obiteljskog i profesionalnog života i odavde je uspio izgraditi neke od najvažnijih projekata u hrvatskom arhitektonskom portfelju. U Rijeku je došao raditi kao potpuno afirmirani arhitekt, nastavnik i bliski suradnik velikih arhitekata Vladimira Turine i Andrije Mohorovičića a ova mu je sredina dala veliki poticaj za velike stvari koje su uslijedile, naglasio je. 


Humanistička uloga

Muzej oslobođenja u Sarajevu, hotelski kompleksi »Solaris« kod Šibenika i »Haludovo« na Krku , urbana vila Sušački Bulevard, dječja ustanova »Mihaljevac« u Zagrebu, nogometni stadion Poljud u Splitu, crkva sv. Nikole i zgrada Pravnog fakulteta u Rijeci kojeg je radio zajedno sa suprugom Olgom Magaš - samo je dio projekata Borisa Magaša.
    Svoje uspomene na njega iznijeli su i arhitekt Nenad Fabijanić, te profesorice Diana Car Pušić i Nana Palinić s Građevinskog fakulteta, obje njegove bivše studentice. Bio je zahtjevan profesor, čija se predavanja slušaju i pamte, te čovjek s rijetkom sposobnošću da kod drugih potakne ono najbolje, kako je naglasila Palinić. Posebno je isticao humanističku ulogu arhitekture, a ljudskost je ono što obilježava cijelo njegovo djelovanje.