Rade Šerbedžija objasnio viziju kolegija koji se pokreće pri Akademiji za primijenjenu umjetnost
Tijekom karijere nadavao sam se intervjua u svim mogućim prilikama i na sve načine, ali ovako – nikada! – rekao mi je Rade Šerbedžija dok smo žurnim korakom hodali od Art-kina Croatia prema hotelu »Bonavia« – on »prikopčan« na mikrofon, a ja s diktafonom u ruci. Bila je to, naime, jedina prilika i način da snimim intervju s glumcem koji je »skoknuo« u Rijeku, na projekciju talijanskog filma »Ilaria Alpi« (u kojem igra glavnu mušku ulogu) i odmah se vratio u Zagreb, kako bi kasnije uvečer nastupio u »Tvornici« na koncertu Livia Morosina.
    Treba li reći da je Rade Šerbedžija nepuni dan ranije doputovao iz SAD-a i da je još bio potpuno omamljen vremenskom razlikom? Ipak, ne samo da je bio spreman na razgovor o filmu, koji je bio povod kratkog boravka u Rijeci, već je potpuno entuzijastično odgovorio na pitanje o modelu studija što ga pokreće pri Akademiji za primijenjenu umjetnost u Rijeci.
   
    Naime, nakon opširne izjave rektora riječkog sveučilišta dr. Pere Lučina, kojom je u subotu javnost informirana o Studiju glume, medija i kulture, čiji će prvi polaznici početi slušati predavanja u veljači 2011. godine, a među predavačima će biti Rade Šerbedžija i Lenka Udovički, zanimalo me ima li studij koji u Rijeci već nazivaju »Šerbedžijinim« – uzore u svijetu?
    – Zapravo, nema. To je jednostavno – ostvarenje želja i ideja koje nosim u sebi već odavno. Često sam razmišljao, naime, o tome kako u ovoj našoj glumačkoj profesiji ima mnogo nesretnih ljudi. Umjetnost je sama po sebi – velika lutrija, a za ljude koji se bave njome opasna struka, nikad sigurna... Čak i oni koji su u umjetnosti bili uspješni, dođu ponekad u situaciju da se stvari promijene i – odjednom su opet na početku! To je uvijek neka vrsta »ugovora s đavlom«.
    Čak i na našim prostorima – gdje smo nekada živjeli u socijalizmu i gdje su stvari bile »pokrivene« – ljudi su završavali kazališne akademije, zapošljavali se i ostajali u angažmanu do mirovine, ali nikada nisu mogli izići iz faha. Nisu mogli biti ništa drugo nego glumci... A vrlo često se znalo dogoditi da nisu baš svi koji su školovani i bili za to.
    Nisu bili dovoljno talentirani?
    – Ne bih govorio o talentu, jer to su teške riječi i uopće, kad govorim o umjetnosti klonim se teških riječi jer često sam sebi postavljam pitanje što je to talent i gdje je tu granica. Sve je u umjetnosti, zapravo, upitno, često povezano i sa srećom, i sa slučajem, nepredvidivo... Zato sam stalno razmišljao o tome da ljudi koji se školuju za taj posao, trebaju obrazovanje koje će im omogućiti da se bave i nečim drugim unutar izvedbenih umjetnosti ili kulture – a to bi ovaj studij trebao otvoriti kao mogućnost. Educirati ljude koji bi se nakon diplome mogli baviti ne samo glumom, već širim poslovima u teatru, na televiziji i filmu, kulturnom menadžmentu – to je interesantna ideja čija me realizacija posebno uzbuđuje.
    Ipak, novi riječki studij bit će poseban još po nečemu?
    – Želimo napraviti internacionalni studij, što znači da će se glumiti i učiti na hrvatskom jeziku, ali i na drugim jezicima – prije svega na talijanskom i engleskom. Rijeka je idealan grad za pokretanje takva studija – grad na granici u kojem se stoljećima miješaju jezici i kulture – uostalom, tu svi govore talijanski, ili im je barem »u uhu«, a engleski je jezik bez kojeg glumac, ali i djelatnik u kulturi, naprosto, ne može! Također, smatram da moramo biti i te kako spremni da će Hrvatska uskoro ući u Europsku zajednicu, prema tome moramo stvoriti ljude koji će biti sposobni uključiti se na engleskom u razne projekte u teatru i na filmu. Iz svog iskustva znam koliko je to potrebno.
    Mladi ljudi lako usvajaju strane jezike i mislim da će to biti specifičnost našeg studija, a posebnu ćemo pažnju posvetiti učenju scenskog govora. Bavit ćemo se metodom Arthura Lessaca, mog velikog prijatelja i jednog od najpoznatijih američkih stručnjaka i profesora scenskog govora. On je »slučajno« navršio nedavno sto godina, još uvijek je aktivan, vjerojatno zahvaljujući toj posebnoj metodi – njegovim vježbama tijela i duha. Asistenti i učenici Arthura Lessaca doći će u Rijeku i predavati tu metodu.
    Do koje ste faze došli u formiranju studijskog kolegija?
    – Trenutačno je sve u fazi visoke pripreme – stalno smo u kontaktu s riječkim sveučilištem, ima još dosta stvari koje moramo dogovoriti, zato se i vraćamo u Hrvatsku, a na umu imamo niz zanimljivih suradnika. Ne bih želio još sve otkrivati, htio bih da prije nego iznesem detalje budem siguran da smo kockice posložili na najbolji mogući način, ali mogu reći da će studij trajati dvije godine, kao nastavak preddiplomskih humanističkih i kulturalnih studija, uklopljen u aktualni sistem studiranja u Hrvatskoj i Europi. U ovom trenutku mi je sve u vezi s tim jako poticajno i radujem se dolasku u Rijeku s čitavom obitelji, zaključio je Rade Šerbedžija ovaj »konceptualni intervju«, tijekom kojeg su nas putem, u više navrata, zaustavljali ljudi želeći poznatom glumcu stisnuti ruku, taksisti ga pozdravljali: »Ej, Rade! Živio nam! Dobro došao u Rijeku!«, pa čak i neki slučajni namjernici koji su se htjeli fotografirati s njim. Nikoga nije odbio, svakom je ljubazno odgovorio, jer – ovo će biti njegov grad idućih godina, u Rijeci će njegove kćeri ići u školu, stjecati novo društvo...

 
Svjetlana HRIBAR