''RIJEČANI trebaju odlučivati o sudbini Rijeke'', Novi list, 22. 2. 2014.

Pero Lučin REKTOR SVEUČILIŠTA U RIJECI O BUDUĆNOSTI ZDRAVSTVA I NAČINIMA IZLASKA IZ DUBOKE KRIZE


RIJEČANI trebaju odlučivati o sudbini Rijeke


 
Niti jedan ministar zdravlja nije baš previše napravio za KBC Rijeka i mogu svi tvrditi što god hoće, ali rezultati se vide. Moja je poruka svim Riječanima: staviti glave na kup, i razvojnu politiku Rijeke treba voditi u Rijeci, a onda otići u Zagreb i boriti se

Nađa BERBIĆ, snimio Silvano JEŽINA
 
altSudbina riječkog bolničkog zdravstva ili njegova perspektiva, trenutno teku kao dva rukavca iste bujice, izrečene javno: o stanju opreme i prostora ispod dopustivih civilizacijskih a ne samo medicinskih standarda. I o pokušajima da se kontrola nad sustavom stekne mjerama koje su ga zapravo dodatno i vidno poljuljale.
    Kako je KBC Rijeka druga po veličini bolnica te razine u Hrvatskoj, i nastavna baza Medicinskog fakulteta, potres seže sve do Sveučilišta. Kuda sve to vodi, pitaju se zabrinuti protagonisti i promatrači zbivanja? Tko će smoći sposobnosti i volje stvoriti iskorak ravno u budućnost u krizi u kojoj je nestašica novca izlika za sve?
    – O svemu se tome puno može naučiti baš na primjeru našeg Sveučilišta, jer je temeljna stvar imati autonomnu instituciju te autonomno i odgovorno odlučivati, kaže rektor Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. Pero Lučin. Naravno da okruženje u kojem živimo stvara ograničenja, ali samo autonomija nudi poziciju ravnopravnog pregovarača, onoga koji razvija ideje i traži saveznike. Za razliku od Sveučilišta, KBC Rijeka takvu autonomiju nikad nije imao. Pratimo li samo razvoj ideje o Sveučilišnoj bolnici i Sveučilišta proteklih petnaestak godina vidjeti ćemo pomake koje je Sveučilište napravilo. Oni su vidljivi svakom građaninu, ali i što je jako bitno, na međunarodnim listama na kojima se nalazi Sveučilište. Jasno, to su projekti koji dugo traju, odvijaju se u fazama, ali o njima treba imati prilično jasnu i detaljnu sliku. Naravno da intenzivan razvoj tehnologija taj smjer mijenja, ali ne zaustavlja. Za svo to vrijeme KBC Rijeka, iako je dio Sveučilišta, nije išao naprijed nego unazad.
    Zašto?
    – Zbog struktura upravljanja. KBC-om upravlja Ministarstvo zdravlja, neka zdravstvena politika kao dio politike koja odlučuje o investiranju i razvoju a onda i ljudi koji budu postavljeni za rukovodstvo KBC-a. Ministarstvo zdravlja je u suštini odgovorno za osiguravanje standarda svim građanima u Hrvatskoj, a KBC je državna ustanova. A odgovorno je i za razvojne strategije. Drugim riječima, premalo se učinilo.
    Kako to da su svi ministri zdravlja, ili većina, išli u istom smjeru a bolnica je propadala?
    – Mislim da niti jedan ministar zdravlja nije baš previše napravio za KBC Rijeka i mogu svi tvrditi što god hoće, ali rezultati se vide. Stanje je loše. Pa i ovi javni razgovori proteklih dana samo potvrđuju taj rezultat. Ustvari, napravili su suprotan efekt, a je li to smišljeno ili nije, meni izgleda kao rezultat nekih nesretnih konstelacija.
    Moja je poruka svim Riječanima: Svi staviti glave na kup, i razvojnu politiku Rijeke treba voditi u Rijeci, a onda otići u Zagreb i boriti se. Naravno da u Zagreb svi dolaze boriti se jer je to veliki centar, ali nema drugog načina. Pored toga, sad se moramo boriti i u Bruxellesu.
   
Poražene politike

Je li propušteno 10 godina?
    – Izgubili smo korak, ali 'kasno' ne postoji ! Tih 10, 15 godina treba gledati samo kako bi se priznale i otklonile slabosti i pogledati sada 10 godina unaprijed. Razgovarati o Sveučilišnoj bolnici a ne pogledati nazad i naprijed, nema nikakvog smisla. Kukanje mi nije prihvatljivo. Gdje želimo ići, u kojem se smjeru razvijati sljedećih 10 godina i kako ćemo to postići, to je trenutno najvažniji posao. Boriti se naravno, znanjem i kvalitetom a ne političkim komplotima.
    Nisu li sve politike na terenu riječke bolnice već doživjele poraz? Ili smo zapravo poraženi mi?
    – Sve su poražene i uvijek će biti jer su tako postavljene, kao politika središnje državne administracije koja pokušava upravljati jednim dijelom svijeta koji ne vidi i ne poznaje. Ne mogu se slati ljudi drugorazrednih i trećerazrednih kvalifikacija i razumijevanja koji održavaju postojeće stanje ili ga smanjuju. Takav je odnos i dalje neprihvatljiv.
    Na koju točno politiku sad mislite?
    – Prvenstveno Ministarstva zdravlja, a onda je sustav tako postavljen da je bilo koji ravnatelj KBC-a uvijek u kliještima i može biti smijenjen za 5 minuta. Trebamo imati autonomiju i u skladu s njom postupati krajnje odgovorno.
    Dosta je onih koji upiru pogled ka gradonačelniku, županu, koliko je to opravdano?
    – Oni se trebaju boriti u političkoj areni za sustav zdravstva, ali njihova pozicija nije ključna. Ključna je autonomna i odgovorna institucija. U našim okolnostima, u kontekstu državne kase to više nije moguće, nego šanse treba tražiti kroz partnerstva i pametnu sp
NEMA REFORMI BEZ INVESTICIJA
   
    Svi medicinski fakulteti bili su poljuljani uvođenjem rada u smjenama, nastavni rad je ugrožen, a i dosta se kumulativni radni odnos jako različito plaćao u Hrvatskoj.
    – Prije svega, nije dobro promišljati da liječnici rade sveučilišnu nastavu u slobodno vrijeme. Smjenski rad ne smije ugroziti edukaciju, pa zar ne vidimo, liječnika nema dovoljno.Takav način podrazumijeva malo opsežniju reformu rada u bolnicama, u što treba promišljeno investirati – bez čega niti jedna promjena ne ide. Znam da je Vladi teško, ali reforme bez investicija, prije svega u ljude, neće ići. Pored toga, ne može nastavnik, student, bolesnik ili liječenje u Rijeci koštati ni manje ni više nego u Splitu ili Zagrebu. Mora se definirati standard jednak za svih. 
   
BEZ SVEUČILIŠTA NEMA PAMETNE SPECIJALIZACIJE
   
    Koliko je novca u EU fondovima za pametne specijalizacije?
    – Čak 350 milijardi eura. Strategiju pametne specijalizacije trebaju izrađivati župani, a ne ministarstva, ako želimo da uspije. U izradi i provedbi trebaju sudjelovati poduzetnici, javni sektor i centri znanja. U konkretnom slučaju zdravstvene industrije to znači ravnatelji bolnica i drugih ustanova (npr. iz kulture) poduzetnici npr. iz zdravstvenog, turističkog, prometnog ili informatičkog sektora, mediji, industrija zabave itd. I naravno Sveučilište, jer bez sveučilišta nema pametne specijalizacije. Ne znam zašto ljudi iz ministarstava koji slušaju o tome u Bruxellesu nisu informacije prenijeli na teren.
ecijalizaciju, što je ključni koncept u europskim bolnicama i sveučilištima. Tu je njihova uloga da potiču i razvijaju partnerstva na tim pitanjima, a ne da vode i politiku i zdravstvo i KBC jer tu nadležnost nisu ni dobili. Kod nadležnosti mislim na upravljanje novcima i resursima. Dakle oni trebaju osigurati okruženje da bi projekt Sveučilišne bolnice svi građani mogli razumjeti, da bi se poduzetnici mogli uključiti i da realizacija projekta ima središnju ulogu. A suvisla politika što se tiče razvoja zdravstva i uopće razvoja hrvatskoga zdravstva dosad još uopće nije napravljena ni od jednog ministra zdravstva, pa u tom kontekstu ni politika razvoja zdravstva Rijeke ne postoji.
   
Sitaucija se zaoštrava

Ne razumiju svi niti koncept Sveučilišne bolnice niti pametne specijalizacije. Ljudi misle da je to pitanje nove zgrade a ne nova vrsta odnosa bolnice i Sveučilišta.
    – To je prije svega pitanje organizacije, ljudi, i izbora u čemu će se bolnica u smislu izvrsnosti posebno specijalizirati na području pružanja zdravstvenih usluga. Ne samo za građane kojima sada služi nego i za puno šire okruženje kao osnova zdravstvene industrije, privredne aktivnosti, te kao izvrsnost koja se odvija kroz istraživanja što je osnovna funkcija Sveučilišta. Dakle, kao organizacija Sveučilišna je bolnica tijesno vezana za Sveučilište, i njeguje principe na kojima se temelji njegov razvoj, probir i poticanje izvrsnih i uključivanje istraživanja znatno brže u razvoj bolnice. No, standard koji bi trebalo jamčiti svim bolnicama u Hrvatskoj trebao bi biti jednak, a razvojni segment treba sadržavati pametnu specijalizaciju, te uključivati Sveučilište i poduzetnike. To znači da uz temeljnu razinu standarda koji treba osigurati, ne možemo biti izvrsni u svemu i europskom okruženju nuditi sve servise, ali možemo se odlučiti za nekoliko stvari. Mnogi europski centri tragaju upravo za time što će ponuditi da bi bili konkurentni u širem okruženju. U specijalizaciju treba uložiti, dovesti ili odgojiti stručnjake, razviti nove lijekove, nove zdravstvene tehnologije i servise, tražiti privatne partnere. Ako se to ne pokrene kao jedna solidna privredna aktivnost i preko tržišta neće uspjeti.
    Nemamo ni elementarni standard, kako to riješiti?
    – Situacija se zaoštrava. Pokažete li slike tih bolničkih zgrada danas, nitko ovdje neće doći u posjet a kamo li ulagati. Konačno, pa stanje je energetski neučinkovito i neodrživo, uskoro će ogroman novac odlaziti u rasipanje energije. Treba hitno pokrenuti projekt izgradnje i možda je javno privatno partnerstvo dobro za jedan segment izgradnje, ali cjelokupni projekt treba odmah segmentirati i tražiti ozbiljne partnere za druge faze. To mora biti vrlo sofisticirana menadžerska aktivnost koja bojim se jednim javno privatnim partnerstvom naprosto neće moći biti ostvarena.
   
Zdravstveni turizam

A u čemu vidite naše pametne specijalizacije?
    – Pa jednu je razvijala još Austrougarska to vam je područje zdravstvenog turizma vrlo prepoznatljivo. Potom, ako ne ponudite perspektivu dobrim liječnicima, izgubit ćete upravo one ljude koji vam najviše trebaju. Ljudi su ti koji donose razvoj, nose projekte, nema politike koja može donijeti napredak bez kvalitetnih stručnjaka. Uzmite, na primjer, kardiokirurgiju, ili područje cijeljenja rana. Na oboje se u razvijenim zemljama troši jako puno novca, a u oboje se može postati visoko specijalizirani centar. To u čemu će ponuditi ono što rade bolje od drugih ovaj čas traže u Ljubljani, Trstu, Londonu. To je politika EU, za to su odvojeni novci, i to je projekt razvoja europskih regija koji su Europljani dugo osmišljavali. Sami izabiremo gdje smo jaki, gdje su naši potencijali, i odabiremo hoćemo li je kupiti ili razvijati. Za bilo koji zdravstveni servis koji Europi ponudite kvalitetno a jeftinije od ostalih, možetedobiti značajna sredstva. Kardiokirurgiju izdvajam upravo zato jer je Rijeka tu izvrsna, ali malobrojna. No da se potrudimo oko toga izvrsni rezultati koje već imamo, bili bi jako primamljivi za mnoge građane EU. Uz dobru rehabilitaciju, turističke i ostale sadržaje, onda se dio kapaciteta medicinski visoko razvija da zadovolji i potrebe onih koji plaćaju za to. Nije jednostavno, jer svi to pokušavaju.
    Alternativa je utopiti se u medicinskoj provincijalnosti?
    – Upravo to, alternative nema. Jedna od jako dobrih pametnih specijalizacija je što su naši ljudi godinama izvrsno razvili, dentalna medicina. Ona oko sebe organizira i unaprjeđuje mnoge druge djelatnosti.
    Pa neki takvi prepoznatljivi zdravstveni brendovi kod nas su razvijeni u privatnome zdravstvu?
    – Da, ali evo vam područje medicine starenja, dijabetesa, cijeljenja rana. Cijeljenje rana je i pitanje istraživanja. To si ne mogu svi tako lako priuštiti jer su tehnologije jako skupe, a mi tu opremu dobivamo od EU upravo za pametnu specijalizaciju. Postoji potreba za razvojem lijekova, za proizvodnjom vakcina i mnogo čega drugog. Želite li da vam ljudi dođu i kao turisti moraju imati sigurnost da će biti zbrinuti na kvalitetan način kakav se danas u medicini očekuje.
   
Problem starenja

Gdje nam je u susjedstvu dobar primjer za to?
    – Meni je jako dojmljiv primjer Maribora gdje se cijela regija i Sveučilište okreću zdravom starenju. Problem starenja jedan je od strateških problema a to odmah znači i strateških razvojnih pravaca u Europi u koje će se ulagati. Milijuni njenih građana trebati će servise koji podržavaju zdravo starenje i probleme starenja. A mi već imamo izvrsne potencijale, dobru klimu, kapacitete, izvrsne doktore i treba im dati priliku da rade na način koji cijeni rad i rezultat.
    Za nekoliko mjeseci neće možda biti novca niti za minimalan zdravstveni standard, manji nego danas, kako to preživjeti?
    – O tome moraju svi razmišljati jer se to neće dogoditi samo zdravstvu. Razmišljati kako koristiti javne resurse da se poveća zapošljavanje nuđenjem proizvoda, usluga i servisa. Javno zdravstvene ustanove više neće moći samo koristiti javne novce, morat će ih i stvarati ili novca zbilja neće uopće biti.
    Kako idu operativni koraci ka integraciji KBC-a i Sveučilišta?
    – Nemam jasan odgovor od ravnatelja KBC-a Rijeka, kolege i prof. dr. Hermana Hallera kojemu sam uputio poziv na početni korak.