''Rijeka nikada nije uspjela riješiti problem bolnice'', Novi list, 8. 3. 2014.

RIJEČKA BOLNICA 2020. – ŠTO NAKON PRESELJENJA
IZLOŽBA I TRIBINA NA GRAĐEVINSKOM FAKSU

 
Rijeka nikada nije uspjela riješiti problem bolnice


 
Najzanimljiviji dio tribine postalo je ono što je trebalo biti tek poticaj raspravi koja je izostala: uvodna predavanja arhitektice dr. Nane Palinić te pročelnika za razvoj i urbanizam Srđana Škunce

Nela VALERJEV OGURLIĆ
 
Izložba studentskih radova privukla značajnu pažnjuRIJEKA » Dok liječnici pričaju o užasnom stanju riječke bolnice, pacijenti strahuju, a političari obećavaju izgradnju nove bolnice na Sušaku do kraja 2020. godine, arhitekti snuju što bi se moglo napraviti na prostoru riječkog lokaliteta KBC-a Rijeka i već podastiru zamisli kako osmisliti taj prostor nakon preseljenja. Tako je jučer na Građevinskom fakultetu otvorena izložba, a potom održana i tribina pod nazivom »Riječka bolnica 2020. – što nakon preseljenja?«. Izložba predstavlja radove studenata četvrte godine arhitekture sa splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije koji su tijekom ljetnog semestra prošle godine imali zadatak osmisliti prostor sadašnje Riječke bolnice, pod vodsvom arhitekata Ante Kuzmanića i Saše Randića. 
   
Šest proračuna Grada

Izložbu je otvorio rektor riječkog Sveučilišta Pero Lučin koji je pozdravio ovu vrstu suradnje i istraživačka nastojanja dvaju fakulteta, a događaju su prisustvovali i vodeći ljudi KBC-a Rijeka na čelu s ravnateljem Hermanom Hallerom, ali nisu dočekali završetak tribine na kojoj je prava diskusija na kraju izostala. Najzanimljiviji dio tribine tako je postalo ono što je trebalo biti tek poticaj raspravi: uvodna predavanja arhitektice dr. Nane Palinić s riječkog Građevinskog fakulteta, te pročelnika Odjela gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem Srđana Škunce, kao i prezentacija studentskih radova.     
    Nana Palinić govorila je o povijesti arhitekture riječkih bolnica, a zaključak zanimljivog izlaganja može se svesti na jednu rečenicu: Rijeka je kroz povijest više puta pokušavala, ali nikada nije na pravi način uspjela riješiti problem gradske bolnice. Najambiciozniji povijesni pokušaj datira iz 1908. godine kada je arhitekt Francesco Ma
Rješenje za sve probleme Miće Antolovića
   
    Svoj prilog tribini dao je i riječki aktivist Mićo Antolović koji smatra da se novac potrošen za izgradnju »ružnog Sveučilišnog kampusa na Trsatu« trebalo potrošiti za izgradnju nove bolnice, a Sveučilište je nakon toga jednostavno trebalo useliti u sadašnje zgrade Riječke bolnice. Tim jednostavnim potezom, smatra Antolović, uštedjelo bi se sto milijuna eura, a svi problemi bili bi rješeni. Ovako, dogodio se je kriminal i krađa državnog proračuna. Zbog toga je prozvao Srđana Škuncu kojem je dao nekoliko kovanica uz poruku »Evo ti sića prijatelju!«.
ttiassi napravio za to doba vrlo suvremen projekt Glavne gradske bolnice, a paralelno s tim rađen je i projekt izdvojene bolnice za zarazne bolesti, jer su dotadašnji bolnički kapaciteti postali pretijesni. Vrijednost oba projekta iznosila je 30 milijuna kruna, što je bilo jednako iznosu šest gradskih proračuna, a kako se moglo čuti iz redova predstavnika KBC-a, taj odnos je isti i danas.
    Projekt je ostao nerealiziran, a nakon Prvog svjetskog rata dolazi do odluke o širenju tada već sto godina stare bolnice koja se nalazila na vrhu Ciottine ulice na današnju lokaciju oko bivše Vojno-pomorske akademije uz Krešimirovu ulicu. Preseljenje je ostvareno u razdoblju od 1919. do 1933. godine, a osim bivše Akademije, bolnički odjeli postale su i zgrade poput konjušnice Lazareta iz 1725. godine iz kojeg je izrasla današnja Infektologija i Vila Gorup iz 1876. u kojoj je smještena Onkologija. Iz predavanja Nane Palinić saznali smo zanimljiv podatak da Rijeka u izgradnji bolničkih kapaciteta u nečemu ipak prednjači – prva u Hrvatskoj je podigla umobolnicu, i to dvije – za muškarce i žene odvojeno.
   
Urbanistički planovi

Prema riječima Srđana Škunce, današnji prostor riječke bolnice ima izuzetan potencijal za budući razvoj grada, a prema urbanističkim planovima mogao bi biti prenamijenjem u prostor javne i društvene namjene. Na njemu je, na razini tla, moguće izgraditi 30.900 četvornih metara tlocrtne površine građevina, s ukupno 155.000 četvornih metara bruto razvijene površine. One bi mogle udomiti različite upravne, socijalne, kulturne, vjerske, poslovne i druge sadžaje, a jedna od sugestija gradskih planera je da se tu osnuje jaki centar primarne zdravstvene zaštite, danas raspršen na različitim lokacijama. Što se povijesnih zgrada tiče, najosjetljivije će biti pitanje prenamjene zgrade bivše Vojno-pomorske akademije, danas glavne zgrade bolnice.
    U prezentaciji studentskih radova Saša Randić je objasnio kako su predmet njihova istraživanja osim samog područja riječke bolnice bile Krešimirova i Vukovarska ulica, među kojima u budućnosti treba uspostaviti vertikalne veze, a jednako tako i lučko područje u zoni »Metropolisa« kojeg je prema studentskim vizijama mostovima moguće povezati s današnjim područjem riječke bolnice. Studenti su pokazali da se i infrastruktura može tretirati kao arhitektura te postati bitan element oblikovanja grada, a u svojim rješenjima na prostoru današnje riječke bolnice predvidjeli različite kombinacije javnih prostora i sadržaja. Mnogi su tražili i stvorili poveznicu s parkom Mlaka, neke je zanimala rekonstrukcija gradskog tkiva prema matrici blokovske izgradnje koja se na tom mjestu rasula, a neki su nadovezujući se na sadašnju funkciju cijeli prostor osmislili kao novi kompleks zdravstvenog turizma.
    Izložba je otvorena do 28. ožujka.