''Daj nam Bože riječkoga lobija'', Novi list, 26. 4. 2014.

Daj nam Bože riječkoga lobija

 
 
 
altNa djelu je novi rat Zagreba i Rijeke, samo ovoga puta riječ je, precizno rečeno, o ratu riječke enklave u Zagrebu sa centrima moći metropole, uz to još i drugačijeg ideološkog predznaka od ovog riječkog. Velika afera, naime, potresla je ovih dana Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta jer je objavljeno da je riječki ministar Željko Jovanović navodno pogodovao Sveučilištu u Rijeci i odobrio mu EU projekt vrijedan 24 milijuna eura, no na kraju se pokazalo da afere zapravo i nije bilo već je sve bio samo medijski spin. Nakon što su riječki kadrovi, ministar Jovanović, ministar financija Slavko Linić i Jovanovićev zamjenik Saša Zelenika, također Riječanin, zbili redove zajedno s rektorom Perom Lučinom, cijela stvar je i medijski naglo zamrla jer se pokazalo da ovaj pokušaj političko-osobnog napada bivšeg rektora Sveučilišta u Zagrebu Alekse Bjeliša nije uspio naići na plodno tlo. Ali dokazao je staru tezu: da suparništvo Zagreba i Rijeke, koje postoji na svim poljima, od nogometa do akademske zajednice, nikad neće biti okončano i da Rijeka nikad neće prestati biti omiljena meta svih moćnika iz centra države. A u čemu je bio krimen riječke ekipe? Prema pisanju medija, u tome što je Ministarstvo odobrilo projekt riječkom Sveučilištu – uz implicitne tvrdnje da je iza svega upravo riječki lobi, s ciljem da se opstruira i blokira zagrebačke projekte, megalomanske ideje o 800 milijuna eura koje si je bivši rektor iz metropole poželio u svom dvorištu.
    Unatoč tome što bi rivalstvo Zagreba i Rijeke vjerojatno trebalo po automatizmu značiti da kao odgovor na to postoji tzv. riječki lobi, Riječani bi sigurno bili sretni kad bi to jednom i doživjeli, pogotovo u SDP-ovoj Vladi, i naročito nakon iskustva s Račanovom vladom iz 2000. kad je Riječana bilo još više u vrhu državne vlasti, a Rijeka stagnirala i ostala čak i bez onoga što bi joj logično pripadalo (riječka obilaznica, čvor Orehovica, bolnica itd.). No, nažalost, riječki lobi ne postoji ili barem nije toliko jak da bi bilo koga drugoga sprečavao u njihovim ambicijama, posebno kad je baš sam Zagreb u pitanju. To se uostalom ponovno i dokazalo.
    Ovdje se naprosto radi o tome da je Ministarstvo znanosti odobrilo projekte Sveučilišta u Rijeci i rektora Lučina jednostavno zato jer su bili na vrijeme pripremljeni, prošli sve revizije i bez ikakvih primjedbi postali spremni za korištenje EU novca. Velika je istina, zbog koje se neki u Zagrebu samo mogu bespomoćno čupati kosu, da rektor Lučin naprosto zna što radi – razvija Kampus, kao jedan od rijetkih (ako ne i jedini) veći riječki projekt u zadnjih desetak godina koji nije neuspješan, a javnog je karaktera. Lučin je bio i glavni pregovarač RH za poglavlje obrazovanje i znanost, i to u mandatu vlade Jadranke Kosor, i očito je pritom i sam puno naučio o mehanizmima EU, te načinima kako iskoristiti europski novac. Riječko Sveučilište radilo je godinama na tom projektu i prve odluke u vezi s tim donesene su još 2009. godine, kad Jovanović, kako je i rekao, ni sam još vjerojatno nije ni sanjao da će postati ministar, a kamoli obrazovanja. Sada je sve zajedno napokon pred realizacijom.
    Zagrebačko Sveučilište morat će, dakle, prvo savladati sve proceduralno-tehničke prepreke da bi dobilo europski novac, a činjenica da je bivši rektor Bjeliš posegnuo čak i za proračunskim nadzorom Ministarstva financija kako bi zaustavio riječki projekt, srećom je sada već potpuno passe. Žalostan je uopće pokušaj da se u ratu između dva univerziteta ide čak toliko daleko da se iz Zagreba doslovce pokušava opstruirati tuđi uspjeh. Najapsurdnije je da se pritom cijeli posao pokušava pripisati tzv. riječkom lobiju koji bi, da postoji, vjerojatno već dosad nešto bio poklonio Rijeci, a i u samom vladajućem SDP-u donio puno bolje i zdravije odnose nego sada postoje. To što su Linić i Jovanović u ovom slučaju zajedno nastupili pred javnošću, uopće ne dokazuje da će se njih dvojica, ili bilo koji drugi akteri u toj riječkoj priči, na bilo kojoj sljedećoj temi uopće ikada više složiti.