''Prof. Vladimir Papura iznio nova saznanja o astrocitima'', 10. 6. 2014.

NATURE COMMUNICATIONS
  OBJAVLJEN RAD RIJEČKOG PROFESORA
 

 
 
Prof. dr. Vladimir Parpura  * Foto: S. JEŽINARIJEKA » U prestižnom znanstvenom časopisu Nature Communications objavljen je rad prof. dr. Vladimira Parpure s Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci. Riječ je o radu »Single-vesicle architecture of synaptobrevin 2 in astrocytes« u kojem je prof. dr. Parpura sa suradnicima sa Sveučilišta u Ljubljani iznio najnovija istraživanja vezana uz astrocite. Pojašnjavajući kako klasično učenje kaže da neuroni predstavljaju računarsku moć mozga, prof. dr. Parpura ističe da ta moć proizlazi iz upotrebe sinapsi na kojima dolazi do otpuštanja neurotransmitera iz mjehurića. Veličina tih mjehurića je, dodaje, 50 nanometara u promjeru, a za uspredbu sto nanometara je jedan milijardni dio metra.
    – Jedan nanometar u promjeru jedne kune je isto što je promjer jedne kune za cestovnu udaljenost od Rijeke do Splita. Za spajanje mjehurića sa staničnom membranom i potonjim otpuštanjem neurotrasmitera iz lumena mjehurića potrebne su molekue proteina sinaptobrevina 2, kojega ima u izobilju, oko 70 kopija, na svakome mjehuriću. Prema ovome učenju glia stanice služe kao »cement koji povezuje živčani sustav«. Međutim, astrociti, kao najčesće glia stanice u mozgu, koje predstavljaju pola njegovoga volumena, sposobne su odgovarati na neurotransmitere otpuštene iz neurona i otpuštati iste neurotransmitere i tako podraživati obližnje neurone. U objavljenom smo članku u suradnji s prof. dr. Robetom Zorecom iz Ljubljane, proučavali mjehuriće u astrocitima koje smo direktno gledali s novom vrstom suprarezolucijskog mikroskopa koji postoji na Sveučilištu u Ljubljani. Vidjeli smo da su astrocitni mjehurići veći nego neuronski. Imaju oko 300 nanometara u promjeru i posjeduju manje molekula sinaptobrevina 2, svega do 25 kopija, ali to je više nego dovoljno za uspješno spajanje pojedinačnih mjehurića sa staničnom membranom u astocitima, za sto je dovoljno svega 5 kopija sinaptobrevina 2, pojašnjava prof. dr. Parpura. (I. Š. K.)