''Svaki jezik ima skrivene mogućnosti'', Novi list, 29. 6. 2014.

Prof. dr. sc. Marija Turk, u povodu dodjele nagrade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti


SVAKI JEZIK IMA SKRIVENE MOGUĆNOSTI

 
Preuzeti stranu riječ je pasivno, a stvoriti vlastitu po uzoru na stranu uključuje kreativnost. Svaki jezik ima svoje skrivene mogućnosti i treba ih jednostavno aktivirati. To je smisao kalkiranja. Nisam od onih koji misle da strani jezik nužno ugrožava drugi jezik kad se radi o preuzimanju riječi. Riječi su same po sebi nedužne i one ne ugrožavaju jezik
 
Mali jezici su podložniji kalkiranju – Marija Turk * Foto: M.GRACINProf. dr. sc. Mariji Turk, riječkoj sveučilišnoj profesorici, dodijeljena je nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za knjigu »Jezično kalkiranje u teoriji i praksi. Prilog lingvistici jezičnih dodira«. Riječ je o najvišoj nagradi za znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj, a Turk je nagrađena u području filoloških znanosti. Knjiga je objavljena 2013. godine u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade u Zagrebu i Filozofskog fakulteta u Rijeci.
    Kako piše u obrazloženju nagrade, knjiga Marije Turk daje složenu i cjelovitu sintezu rezultata dodira hrvatskoga jezika s drugim jezicima, s posebnim obzirom na kalkove kao suptilnije oblike jezičnog posuđivanja. Osim sustavnog proučavanja kalka u hrvatskom jeziku, čime je hrvatski uključen u procese europske jezične konvergencije, ali i čuva samosvojnost, argumentiranom istraživačkom distancom i razumijevanjem biti standardnoga jezika Marija Turk propituje i revalorizira među ostalim i pojam purizma. Usporedbom s drugim jezicima, autorica dolazi do zaključka da se purizam u hrvatskome jeziku ne izdvaja od sličnih tendencija u drugim europskim jezicima - poglavito u leksiku i stručnom nazivlju - a to je dokaz osviještene uključenosti hrvatskoga jezika u suvremeni umreženi globalni kontekst.
    Što Vam znači nagrada HAZU-a?
    – Nisam očekivala da ću dobiti nagradu. Naravno da sam počašćena što mi nagradu daje naša najviša znanstvena institucija. Drago mi je da je prepoznat moj znanstveni doprinos. Toga ne bi bilo da to prije svega nije prepoznala moja Katedra za hrvatski jezik pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci. Katedra je pokrenula proceduru oko prijavljivanja na natječaj, a Odsjek za kroatistiku i Fakultetsko vijeće su to podržali.
    Nagrađena knjiga je rezultat Vašeg dugogodišnjeg bavljenja temom kalkova. Zašto vas je ova tema toliko zaokupila?
    – Moj interes za ovu problematiku traje oko petnaest godina. U početku je to bilo lagano otkrivanje te u hrvatskom jezikoslovlju slabo poznate problematike, a posljednih se sedam godina intenzivno bavim ovom temom.
   
Stvaralački čin

Možete li našim čitateljima objasniti što znače riječi kalk i kalkiranje?
    – Naziv kalk potječe iz francuskoga jezika i izvorno znači kopija. Kalkovi su riječi koje su na neki način kopija neke strane riječi. Postoji i naziv prevedenica, ali nije potpuno istoznačan. Prevedenica bi bila više na leksičkoj razini, a kalk znači preslikavanje i na sintaktičkoj, frazeološkoj i semantičkoj razini. Kalk ima mnogo šire značenje od same prevedenice. Prevedenica kod neupućenih može izazvati nedoumicu da je to prevođenje iz jednog jezika u drugi. Međutim, riječ je o funkcionalnom prevođenju, u smislu stvaranja nove riječi. Za razliku od običnog posuđivanja, u kalkiranju postoji stvaralački čin. Preuzeti stranu riječ je pasivno, a stvoriti vlastitu po uzoru na stranu uključuje kreativnost. Svaki jezik ima svoje skrivene mogućnosti i treba ih jednostavno aktivirati. To je smisao kalkiranja. 
    Koji su tipovi kalkova i možete li za svaki navesti primjer?
    – Najviše je kalkova na leksičkoj razini. U leksičkim kalkovima način prijenosa stranog obrasca može biti potpun, djelomičan ili slobodan. Prema načinu prijenosa razlikuju se doslovne i djelomične prevedenice, poluprevedenice, formalno nezavisni neologizmi i frazeološki kalkovi. U doslovnim se prevedenicama vjerno preslikava strani obrazac na strukturnoj i semantičkoj razini, član po član. Evo nekoliko primjera nastalih prema uzorima iz više jezika: maloprodaja (njem. Kleinhandel), pristojba (mađ. illeték), posrednik (tal. mediatore), legija stranaca (franc. légion étrangere), održivi razvoj (engl. sustainable development).
    Djelomične su prevedenice leksičke jedinice djelomična prijenosa: jedan se član prenosi vjerno, a drugi slobodno. Primjeri su: štednjak (njem. Sparherd), nogomet (engl. football), pravna stečevina (franc. acquis communautaire)... Poluprevedenice su vrsta hibrida koji nastaje transferom jednog i reprodukcijom drugog elementa nekog stranog izraza. To je granični oblik između posuđenice i doslovne prevedenice jer se složeni strani izraz odražava tako da se jedan dio prevodi, a drugi zadržava u neprevedenom obliku: žiro-račun (tal. giroconto), čarter-let (engl. charter flight), klima-uređaj (njem. Klimaanlage), remek-djelo (mađ. remekmunka), art déco-namještaj (franc. mobilier art déco).
    Formalno nezavisni neologizmi izrazom ne preslikavaju strani obrazac, ali im je strani jezik dao poticaj za realizaciju. Primjeri su: brzojav (njem. Telegramm), sam svoj majstor (engl. do-it-yourself), glasnogovornik (franc. porte-parole). U procesu jezičnoga posuđivanja dosta često se preuzimaju i frazemi iz jednog jezika u drugi u izravnom (neprevedenom) obliku ili u prevedenom obliku. Kad je riječ o prevedenim, tj. kalkiranim frazemima, obično je teško utvrditi u kojem je jeziku frazem nastao i kako se širio. Primjeri: baciti u vjetar (tal. buttare al vento), djevojka za sve ili kroatizirano Katica za sve (njem. ein Mädchen für alles), niski udarac (franc. coup bas), uzmi li ostavi (engl. take it or leave it).
    Za semantički je kalk karakteristično da se postojećim riječima u jeziku primaocu pod utjecajem drugog jezika pridružuju nova značenja, npr. jutro (njem. Morgen) kao mjera za zemljište, miš (engl. mouse) dio računalne opreme, radionica (engl. workshop) u značenju 'organizirani tečaj pod vodstvom stručnjaka', suh (franc. sec) u značenju trpak, opor kad se radi o vinima. Većina se autora slaže da je utjecaj jednog jezika na drugi na sintaktičkoj razini neznatan u usporedbi s utjecajem na leksičkoj razini i da je znatno teže utvrditi što je u kojem jeziku posljedica sintaktičkoga kalkiranja.
    Sintaktički kalk prijenos je organizacije unutar sintagme ili unutar rečenice. Ugledanje na strane obrasce vjerojatno je rezultiralo bezličnim rečenicama tipa: čudi me (umjesto čudim se) prema njem. es wundert mich ili franc. cela m'étonne, raduje me (umjesto radujem se) prema njem. es freut mich, franc. cela me réjouit. Dakle, zadiranje u sintaksu nije normativno prihvatljivo. Vidljivo je to i iz mnoštva primjera, konkretno u upotrebi nekih prijedložnih konstrukcija. U početku vjerojatno pod utjecajem njemačkoga: hvala za pomoć (Danke für Ihre Hilfe), ispričati se za propust (sich für ein Versehen entschuldigen) umjesto ispričati se zbog propusta itd. Takve neprihvatljive konstrukcije danas dodatno 'učvršćuje' engleski, npr. hvala ti za nešto (to thank for something) umjesto hvala ti na nečemu, oprosti za nešto (sorry for something) umjesto oprosti zbog nečega.
   
Outsourcing i spin off

Kako se odvija proces kalkiranja?
    – Kad se radi o kalkiranju riječi, uvijek sve započinje od riječi stranog podrijetla. S novim pojmom dolazi i nova riječ, obično stranog podrijetla. Može se dogoditi da ta strana riječ opstane, a postoji i druga mogućnost da se pokuša naći zamjena za tu riječ, dakle da se napravi kalk. Često bude i više pokušaja, a onda govorna zajednica to prihvati ili ne prihvati. Ako prihvati, onda se izvan uže struke više ne prepoznaje da je ono što je nastalo imalo uzor u nekom stranom jeziku. Ono što nije prihvaćeno, jednostavno pada u zaborav. Kalkovi su u načelu odraz potrebe za vlastitom riječju i u krajnjoj liniji su rezultat purističkih tendencija, ali ne purizma u onom negativnom smislu koji mu se obično pridaje, nego jednog aktivnog odnosa prema osvještavanju strane kulturne baštine u vlastitoj kulturi. Takve su riječi razumljivije, nego riječi stranog podrijetla. Mnogi pitaju što ćemo s trenutačno aktualnim outsourcingom . Ne znam što ćemo? Kad bi pojava zaživjela, onda bi se možda i dalje tako zvala ili bi se iznašlo neko rješenje, dakle kalk, pa bi se engleski izraz potisnuo. Čini se da su pojam i naziv sada dezaktualizirani, ali pitanje ostaje otvoreno pojavom koja se zasad zove spin off .
    Kako se kalkovi identificiraju?
    – U identifikaciji pretpostavljenih kalkova i njihova podrijetla, osim jezikoslovnih spoznaja, nužno je prepoznavanje i poznavanje kulturno-povijesnih i civilizacijskih čimbenika koji su motivirali njihov nastanak. Postoje jezični kriteriji za utvrđivanje je li neka jezična činjenica kalk ili nije. Dva su osnovna: podudarnost u tvorbenom obrascu i
Rječnici su nesavršeni
   
    Na čemu novom radite?
    – S kolegicom iz germanistike prof. dr. sc. Anetom Stojić počela sam raditi na zajedničkoj knjizi. Kolegica se dosta bavila izravnim posuđenicama iz njemačkoga, pa smo odlučile objediniti snage da objavimo knjigu o njemačkom utjecaju na hrvatski jezik. Knjiga će biti pisana na njemačkom jeziku i objavit ćemo je u Njemačkoj. Želja mi je i izraditi rječnik kalkova.
    Je li takvim rječnikom moguće obuhvatiti sve nove kalkove, koji se gotovo svakodnevno stvaraju?
    – Svi koji se bave riječima znaju da su rječnici nužno nesavršeni. Stalno nastaju nove riječi i ne stignu se popisati, pa su rječnici po prirodi stvari neažurni. Isto tako rječnici imaju tu boljku da imaju mnogo riječi koje se više ne upotrebljavaju i nisu u funkciji. Ako računamo s time, onda prihvaćamo njihovo ograničenje kao neizbježnu slabost. Osim toga, ni čovjek nije savršen.
značenju pretpostavljenog kalka i stranojezičnog obrasca. Ti kriteriji uključuju niz podkriterija koji se uzimaju u obzir. Kao primjer navest ću riječ neboder koja je kalkirana prema engleskome skyscraper .
    Hrvatska riječ ima jednaku strukturu kao i engleska riječ, obje su složenice, imaju specifično značenje koje ne proizlazi iz značenja njihovih sastavnica: ne znače ono što dere nebo, nego visoka zgrada s mnogo katova. U prilog početnoj pretpostavci da se radi o kalku govore i kulturno-povijesni podaci. Naime, prvi je neboder sagrađen 1883. godine u Chicagu.
   
Različiti tipovi purizma

Dio Vaše knjige posvećen je jezičnom purizmu? Do kakvih ste spoznaja došli?
    – Vrlo često se govori da u hrvatskom jeziku postoji purizam i da su govornici, a osobito jezikoslovci puristi. U hrvatskom jeziku je kroz povijest bilo purizma, u različitim razdobljima različitog intenziteta i različitih zahtjeva. On se obično javljao kad se hrvatski našao u nepovoljnom položaju, dakle kad je postojala dominacija jezika nekog naroda koji je ekonomski i politički jači. Češki autor Bohuslav Havranek kaže da je čuvanje vlastitog jezika kao otpor vanjskim posizanjima karakteristika malih naroda. Međutim, purizam postoji i kod tzv. velikih naroda, kao što je primjerice francuski. Valja naglasiti da purizam ima više lica i nije uvijek samo otpor prema onome što dolazi izvana, nego i nastojanje da se u vlastitoj kulturi osvijesti strana kultura. Jer recimo kalkira se i prema latinskom i grčkom gdje nikada nije bilo posezanja prema Hrvatskoj.
    Hrvatski ima još jednu posebnost: zanimljivo je da su krajem 19. i početkom 20. stoljeća pod puristički udar došli i dijalektizmi. Zagovarajući samo rješenja potvrđena u novoštokavskim govorima, puristi su zabranjivali uporabu kajkavizama i čakavizama. Dakle, isključivalo se čak i ono što pripada hrvatskom jeziku, a to su čakavizmi i kajkavizmi. I to je purizam, samo drugoga tipa.
    Da bi se neku pojavu moglo objektivno sagledati, potrebno ju je smjestiti u širi kontekst i promatrati je sa sličnim pojavama u drugim sredinama. Zato sam istraživala pitanja purizma u drugim europskim zemljama. Ustanovila sam da postoji raspon od vrlo strogog purizma kakav je u recimo u francuskom, mađarskom ili turskom jeziku, do jednog potpuno liberalnog stava kakav je u portugalskom. Između tih dviju krajnosti postoji u europskim jezicima purizam različitog oblika i intenziteta. Purizam se očituje ponajprije u odnosu na riječi stranog podrijetla, a uza nj se vezuju i različiti institucionalni oblici jezične skrbi. To su primjerice jezični zakoni i posebna tijela koja se bave nadzorom nad jezikom. Gotovo sve države u Europi imaju jezične zakone, odbore, povjerenstva ili vijeća za nacionalni jezik. Poznato je da u Hrvatskoj ne postoji jezični zakon i neuspješno je završilo nekoliko pokušaja da se on usvoji. Nadalje, 2005. godine osnovano je pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika i ono je djelovalo do svibnja 2011. godine kad je odlukom tog Ministarstva ukinuto. Prema tome, za razliku od gotovo cijele Europe u Hrvatskoj ne postoji institucionalni oblik jezične politike.
    Istražujući nadalje situaciju u Europi, ustanovila sam da se hrvatski apsolutno uklapa u slične tendencije koje vrijede za Srednju Europu, za češki, poljski, slovački, slovenski, za nizozemski jezik, za skandinavske i druge jezike. Ima iste metode, iste zahtjeve i rezultati su isti. Rezultat se vidi u tome da hrvatski ne odbacuje svaku stranu riječ, nego zadržava onu koja mu je potrebna. To je funkcionalni pristup i po tome se umjerenom stavu hrvatski ne izdvaja od sličnih tendencija u nekim jezicima. Kad je riječ o purizmu, treba spomenuti i ono o čemu se često ne govori. Postoje različiti tipovi purizma, o čemu najbolje govori kanadski teoretičar George Thomas koji razlikuje i nešto što zove antipurizam. Antipurizam je također purizam, samo drugog predznaka. Vrlo je agresivan i za njega je sve što je vanjsko dobro, u čemu ima dosta snobizma. Zagovornici takovoga stava zalažu se za bezuvjetno prihvaćanje svih posuđenica, neovisno o tome jesu li potrebne ili nisu. Takav purizam obično iz pomodnih razloga bez ograda i prosudbe prihvaća posuđenice iz nekoga prestižnog jezika, bez obzira na to jesu li tom jeziku potrebne ili nisu. Taj tip purizma obično prati odbojnost prema neologizmima i kalkovima, a vlastitu isključivost opravdava jezičnim internacionalizmom.
   
Jezično pomodarstvo

Neki kalkovi su prihvatljivi, ali ima i onih neprihvatljivih. Možete li navesti nekoliko primjera?
    – Primjer je recimo Pula film festival. To je sintaktički kalk, koji razara rečenicu i neprihvatljiv je. Od sintaktičkih kalkova neki su opstali, ali većina nije jer oni razaraju jezik iznutra, a i teško se uklapaju u kontekst. Kad Pula film festival morate uklopiti u rečenicu, onda to postaje Pulski filmski festival. Konstrukcija Pula film festival i imena drugih manifestacija, organizacija i proizvoda s takvim konstrukcijama odraz su pomodarstva. Oponašaju se slični nazivi iz engleskog jezika i takvi kalkovi nisu prihvatljivi. Spomenut ću i riječ kolodvor, koja je također kalk i dugo je bila osporavana. Međutim, unatoč osporavanjima ona je opstala jer ju je praksa prihvatila.
    Iz kojih jezika hrvatski uzima najviše kalkova?
    – Stari kalkovi najviše su preuzeti iz latinskoga, grčkoga, njemačkog i mađarskog jezika. Uzmemo li u obzir povijesne okolnosti, jasno je zašto je to tako. Najviše kalkova nastalo je u 19. stoljeću u vrijeme terminološke obnove i izgradnje. Hrvatska je onda bila pod Austro-Ugarskom, dakle pod utjecajem njemačkog i mađarskog jezika. Međutim, nije sve iz njemačkog i mađarskog prihvaćano bezrezervno. Dapače, to se činilo vrlo oprezno. Pritom se pravio i jedan kompromis. Preuzeo bi se strani pojam, a izraz napravio vlastitim sredstvima. To je vrlo promišljeni postupak. Kalkiralo se i iz talijanskoga, osobito u sferi likovnih umjetnosti, bankarstva i kulinarstva. Ima i kalkova iz francuskog jezika, ali ne tako mnogo jer ni geografski ni kulturni dodiri nisu bili toliko intenzivni. Jezikoslovac Branko Franolić je istraživao utjecaj francuskog na hrvatski jezik. Utjecaja ima, ali su neizravni i išli su preko njemačkog jezika kao posrednika. Danas se dosta kalkira iz engleskog, što je razumljivo. 
    Postoji li opasnost od jezičnog posuđivanja, odnosno od kalkiranja?
    – Mislim da ne postoji, jer je danas svijest o jeziku i znanje hrvatskog jezika na takvoj razini da nema opasnosti. Nisam od onih koji misle da strani jezik nužno ugrožava drugi jezik kad se radi o preuzimanju riječi. Riječi su same po sebi nedužne i one ne ugrožavaju jezik. Za jezik je opasnije zadiranje u njegov gramatički ustroj. A kalkiranje je zapravo dobar postupak, kompromisno rješenje kojim se jezik bogati ugledajući se na strane uzore, zadržavajući ptitom izraznu samosvojnost. Problem vidim u tome da se umjesto hrvatskoga u nekim domenama koristi isključivo strani, točnije: engleski jezik. To osobito vrijedi u znanosti. Uz engleski nužno je koristiti se i hrvatskim jezikom i razvijati njegovu terminologiju. Ako se terminologija ne bi razvijala, atrofira znanstveni stil, inače najvitalniji i najproduktivniji stil. A onda jezik ne ispunjava sve svoje funkcije. U uvjetima globalne povezanosti i prepoznatljivosti engeleski je jezik lingua franca današnjice. Međutim, često smo svjedoci pretjerivanja i tragikomičnih ‘opravdanja’ za uporabu isključivo engleskoga u uvjetima kad to doista nije potrebno i kad se kaže da se hrvatskim ne može sve izraziti što je potrebno. Nikad nije problem u jeziku jer on ima što mu je potrebno ili može stvoriti što mu je potrebno, problem je u čovjeku koji se ne zna jezikom služiti.
   
Kalkovi na internetu

Danas su dosta prisutne engleske riječi. Mogu li one ugroziti hrvatski jezik?
    – Uporaba stranih riječi nerijetko je odraz pomodarstva. U vremenu u kojem živimo to doživljavamo s engleskim, dok su prethodne generacije vidjele problem u njemačkom jeziku. S tom razlikom što je nekad sve bilo sporije, a danas informacije do nas stižu vrlo brzo. Sve je mnogo brže. Danas se stvori pojam, a već ga sutra imamo ovdje.
    U istraživanju Vam je jedan od izvora kalkova bio i internet.
    – Terminološka uspostava i nadgradnja karakteristična je za 19. stoljeće, pa sam se u tom dijelu poslužila rječnicima toga vremena. Uglavnom su to bili dvojezični ili višejezični hrvatski rječnici s njemačkim i talijanskim ekvivalentima. Na temelju te građe napravila sam korpus i onda ga analizirala prema kriterijima koji se inače primjenjuju u otkrivanju kalkova. Koristila sam se i spoznajama stranih i domaćih autora. Budući da je engleski danas glavni jezik prema kojem se kopira, onda se kao izvor podataka logično nametnuo internet. Tražila sam potvrde na mrežnim stranicama.
    Jesu li takozvani mali jezici podložniji kalkiranju?
    – Mali jezici su podložniji kalkiranju jer je to način očuvanja identiteta. Naravno da i među njima postoje razlike. Ako pogledamo nama srodne slavenske jezike, ustanovit ćemo dosta sličnosti, ali i razlika. U slovenskom jeziku se recimo dosta kalkira. Slovenci, primjerice, za skinheada imaju kalk obritoglavec, što mi nismo kalkirali. Češki i slovački uvijek su bili otvoreni prema kalkiranju, možda u jednakoj mjeri kao i hrvatski, dok su istočnoslavenski jezici, uključujući i južne koji pripadaju istoj povijesnojezičnoj i civilizacijskoj grupaciji, općenito u procesu normiranja bili otvoreniji prema posuđenicama, nego prema kalkiranju.
    Još predajete na riječkom Odsjeku za kroatistiku. Uživate li u tome?
    – Vesele me predavanja. U predavaonici sam u svom elementu.

Kim CUCULIĆ