O obiteljskoj medicini
Četvrtak, 17.12.2015.

četvrtak, 17. prosinca 2015.

Primarna zdravstvena zaštita – (ne)ispunjena očekivanja naziv je tribine održane jučer na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, u sklopu programa obilježavanja 60. obljetnice Fakulteta. Primarna zdravstvena zaštita nekada je bila shvaćena kao  društveni servis, koji je, osim liječenja, vodio brigu i o edukaciji i prevenciji. Brojne reforme ostavile su trag i njena funkcija se promijenila. O tomu što učiniti govorili su na tribini: predsjednik Koordinacije hrvatske udruge obiteljske medicine Leonardo Bressan, dr. med., izv. prof. dr. sc. Ines Diminić Lisca, pročelnica Odjela za zdravstvo Primorsko-goranske županije izv. prof. dr. sc. Đulija Malatestinić, dekan Medicinskog fakulteta prof. dr. sc. Tomislav Rukavina i predsjednik Hrvatskog pokreta za prava pacijenata dr. sc. Mirko Štifanić.

Prema riječima dr. Bressana, Hrvatski zdravstveni sustav se temelji na primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja treba rješavati osamdeset posto zdravstvenih potreba. Kako bi se taj cilj ostvario, neophodno je omogućiti prepoznavanje lokalnih specifičnosti i potreba.

Težište se mora, još više nego danas, premjestiti na područnu/regionalnu samoupravu, što su u današnjem sustavu županije i Grad Zagreb, koji su vlasnici ustanova na primarnoj razini zdravstvene zaštite. Bilo koja reforma mora uvažiti interese i obveze pojedinih aktera zdravstvene zaštite. Tako bi primjerice, osiguranicima/pacijentima trebao biti omogućen slobodni izbor liječnika, odnosno što veća dostupnost zdravstvene zaštite. Izabrani liječnici trebali bi imati veću autonomiju u odlučivanju o potrebama organizacije svoga rada (nabavke materijala i opreme, edukacija, prihoda, rashoda, dodatnog rada, zamjena, udruživanja…

Domovima  zdravlja  trebala bi biti osigurana financijska stabilnost, popunjavanje neatraktivnih timova, organizacija dodatne dostupnosti kroz posebna dežurstva, organizacija i osiguravanje zamjena, specijalistička i dijagnostička potpora timovima PZZ-a, preventivne aktivnosti, a HZZO bi trebao omogućiti veću dostupnost zdravstvene zaštite svojim osiguranicima uz što racionalniji trošak.

Područna/regionalna samouprava, zaključeno je na tribini, treba se pobrinuti za što veću dostupnost i što bolju usluga stanovnicima, prolaznicima i turistima na svom području i usklađeno djelovanje svih provoditelja zdravstvene zaštite. U tom smislu Primorsko–goranska županija može se pohvaliti zadovoljavajućim rezultatima i kako je naglasila pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo PGŽ-a izv. prof. dr. sc. Đulija Malatestinić, u PGŽ-u je pacijent na prvomu mjestu. Primorsko–goranska županija osigurava sredstva za sufinanciranje redovite djelatnosti dijela ustanova i nadstandardnu razinu zdravstvene zaštite putem javnozdravstvenih programa. Primorsko–goranska županija ima aktivnu ulogu u zaštiti i unapređenju zdravlja, održavajući preventivni pristup kao dokazano najučinkovitiju strategiju. Za uspješnost programa, osim visoke razine profesionalnosti i sveobuhvatnog sustava osiguranja kvalitete, presudno je postojanje dugoročnog političkog određenja Županije u smislu stalne organizacijske i financijske potpore.

O tomu kakvo nam obrazovanje za liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti treba govorili su prof. dr. sc. Tomislav Rukavina i izv. prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica. Kako je istaknuto, zahtjevi suvremene medicine nalažu obavljanje sve složenijih zdravstvenih postupaka na razini primarne zdravstvene zaštite. U tom smislu nužno je kontinuirano osuvremenjivati nastavne programe s posebnim naglaskom na usvajanje praktičnih znanja i vještina. 

Nužno je unaprjeđenje četiri  kompetencija liječnika: znanje, vještine, komunikacija i sposobnost rješavanja problema, što je temelj dobre prakse.


Integracija zdravstvenog sustava i vertikalna povezanost liječnika specijalista različitih razina garancija je unaprjeđenja zdravstva, a temelji se na dobroj edukaciji svih doktora medicine.


Prema dostupnim podacima u zemljama Europske unije postoji 60 – 70% specijalista obiteljske medicine, a taj prosjek za Hrvatsku iznosi oko 40 %. Iz tog razloga je obveza obrazovati doktore medicine na specijalizaciji  iz obiteljske medicine.


Dr. sc. Mirko Štifanić upozorio je na birokratizaciju u sustavu, ističući kako HZZO definira pravilnike o postupanju liječnika PZZ-a s pacijentima, primjerice o korištenju zdravstvene njege u kući, ali bez sudjelovanja liječnika i udruga za zaštitu i promicanje prava pacijenata što utječe na:  sve manji ugled liječnika koji, iako znaju i žele, ne smiju za pacijenta učiniti ono što struka nalaže te na nepovjerenje u liječnika,  sustav PZZ-a, odnosno javnoga zdravstva, kao i nezadovoljstvo njegovim načinom rada, iako on nije kriv, nego vrh zdravstvene administracije. Posljedica toga je odlazak dobrih, humanih, moralnih i profesionalnih u inozemstvo, daljnje birokratiziranje i nazadovanje javnog zdravstva te prepuštanje pacijenata samima sebi.


Usprkos svim problemima, zaključeno je kako je zajedničkim djelovanjem obrazovnih institucija, u ovom slučaju Medicinskog fakulteta, liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i udruga za zaštitu prava pacijenata, moguće mnogo toga promijeniti nabolje i ne dopustiti da sustav koji je nekad bio primjer bude žrtva političkih odluka.