Afirmacija hrvatske znanosti
Četvrtak, 14.10.2010.
Dani 13. i 14. listopada važni su za afirmaciju hrvatske znanosti.
U Europskom parlamentu u Strasbourgu promoviran je dokument "Matične stanice i regenerativna medicina" koji daje zemljama članicama Europske unije važne naputke i trenutno stanje te smjernice u svezi primjene matičnih stanica i regenerativne medicine za liječenje teških bolesti. Inicijativu je pokrenuo prof.dr. Krešimir Pavelić s Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, u okviru Europskog medicinskog vijeća kao stalni član Odbora tog vijeća.

Istovremeno je u Parlamentu prezentirao i novi megaprojekt čiji je autor i inicijator: „Personalizirana medicina za Europske žitelje – korak prema preciznijoj medicini za otkrivanje, liječenje i sprečavanje bolesti“. Radi se o velikom projektu s desetgodišnjom perspektivom u koji su po prvi puta u povijesti Europske znanstvene zaklade uključeni svi njezini odjeli: od prirodoznanstvenog preko društvenog i humanističkog i tehničkog. Svrha je projekta implementirati najnovija znanstveno-metodološka dostignuća (tzv. visokoprotiočne analitičke metode) u svakodnevnu medicinsku praksu s ciljem bolje i učinkovitije zdravstvene skrbi. Sigurno je da će implementacija tog projekta generirati nove inovativne terapije, minimizirati štetne učinke liječenja, povećati kvalitetu kliničke skrbi. Jasno je da inovativni pristup u medicini otvara niz znanstvenih i socijalnih pitanja.

Impakt personalizirane medicine na društvo mogao bi biti radikalan:
otvorit će se temeljna pitanja poput rizika, odgovornosti, solidarnosti. Primjerice, hoće li ljudi s nepoželjnim genetičkim profilom morati plaćati više zdravstveno osiguranje. Važna su također i pravna pitanja, zatim moralna i etička (sekvenciranje genoma novorođenčadi, otkrivanje sklonosti ka bolesti prije pojave simptoma itd).
Ipak, zaključak eksperata koji su sudjelovali u pisanju ovog projekta je da će njegov glavni cilj biti jačanje medicinskih istraživanja u Europi što će rezultirati boljom zdravstvenom zaštitom stanovnika Europe pa i ostatka svijeta.
Na koncu izlaganja u Parlamentu, prema riječima prof. dr. Pavelića, istaknuta je važna uloga Hrvatske u promoviranju novih ideja i akcija u medicini na Europskoj razini.

Dokument Europskog medicinskog vijeća (EMRC) Europske zaklade za znanost (ESF): “Ljudske matične stanice i regenerativna medicina”

Prof. dr. Krešimir Pavelić, pročelnik Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci imenovan je prije gotovo dvije godine koordinatorom europske ekspertne grupe za tkivno inženjerstvo i terapiju matičnim stanicama. Na sastancima koji su prethodili izradi dokumenta, održanima u Parizu i Londonu prošle godine, prof. Pavelić je inicirao obnovu velikog projekta EuroCELLS.

Svrha ove inicijative je unaprijediti istraživanja tkivnog inženjerstva i terapije matičnim stanicama te harmonizirati europsku legislativu, naročito u pogledu patentiranja inovacija na području tkivnog inženjerstva.
Nakon jednogodišnjeg rada Europska znanstvena zaklada realizirala je i obznanila dokument “Ljudske matične stanice i regenerativna medicina” kako bi se s jedne strane afirmirala revolucionarna istraživanja matičnih stanica u Europi i potaknuli neki ključni problemi koji u Europi stoje na putu uspješnog razvoja ove problematike. Koncept upotrebe matičnih stanica (MS) u liječenju teških oboljenja sličan je konceptu transplantacije s tom razlikom da se transplantacijom zamjenjuju čitava tkiva i organi s ponekad neizvjesnim ishodom zbog reakcije organizma protiv transplantata. Koncept matičnih stanica podrazumijeva unošenje stanica koje će obnoviti oštećeno tkivo ili organ i neće izazvati reakciju jer se prenose iz iste osobe. Problem transplantacije jest nedovoljan broj raspoloživih transplantata zbog povećanja broja kroničnih bolesnika i produženog životnog vijeka što zahtijeva veću potrebu za tkivima i organima. Godišnje se u svijetu obavi oko 75 000 transplantata,a samo u Europi godišnje čeka na presađivanje 56 000 pacijenata. Naime transplantata jednostavno nema dovoljno, a potrebe postaju sve veće.

Brojne su potencijalne primjene matičnih stanica: obnova srčanog mišića nakon infarkta, liječenje oboljelih od neurodegenerativnih bolesti, obnova kože, nadomještanje hrskavice i kosti, rožnice oka.

Prva klinička testiranja odobrena su u siječnju 2009. u pacijenata s akutnim oštećenjem kičmene moždine. Danas su najuspješniji primjeri primjene matičnih stanica u liječenju obnova kosti i hrskavice te kože i rožnice.

Trenutačno u Europi postoji nekoliko zapreka u napretku znanstvenih istraživanja na području regenerativne medicine u Europi. Veliki problem je disharmonična zakonodavna regulativa u različitim zemljama te stav Europskog patentnog ureda prema kojem se rad na humanim embrionalnim matičnim stanicama ne može intelektualno zaštititi.
Naime, Europski patentni ured isključuje mogućnost patentiranja svih inovacija koje su u bilo kakvoj vezi s humanim matičnim stanicama.

Takav stav ima svoje korijene u članku 23d(c) Europske patentne konvencije koji tvrdi da se u Europi ne može patentirati ništa što je u svezi s biotehnološkim invencijama koje se odnose na upotrebu humanih embrionalnih stanica za industrijske ili komercijalne svrhe.
To se odnosi na embrio kao takav ali i na stanice koje se izdvoje iz embrija. Takav stav ima svoje ekonomske posljedice. Tako npr. biotehnološke firme ne žele ulagati u istraživanja matičnih stanica u Europi već se ta istraživanja financiraju u SAD i drugim zemljama. Ovo dovodi europske znanstvenike u podređeni položaj. Ovakav patentni stav ne vrijedi u SAD gdje se sve invencije koje se odnose na humane embrionalne stanice mogu patentirati. Primjerice u SAD je Nacionalni institut za zdravlje investirao u razdoblju od 2005. do 2008. godine 3,8 milijarda dolara u istraživanja matičnih stanica a čak 280 milijuna u istraživanja humanih matičnih stanica. To je rezultiralo ključnim otkrićem tzv. induciranih pluripotentnih matičnih stanica. Radi se o prekrajanju tzv. adultnih MS u pluripotentne, tj. one MS iz kojih se mogu razviti sve vrste stanica tkiva i organa. Adultne matične stanice nalaze se u odraslom organizmu i služe kao rezerva za obnovu oštećenih organa. Te se stanice međutim nisu mogle ravnopravno koristiti za staničnu terapiju iz razloga što nisu pluripotentne, a to znači da se iz njih ne mogu razviti sve tjelesne stanice kao što to mogu iz embrionalnih matičnih stanica. Drugi je razlog što je takve stanice bilo gotovo nemoguće uzgojiti u dovoljnom broju za liječenje.
Genetskim prekrajanjem tih stanica učinilo ih se pluripotentnim te je tako defakto riješen etički problem upotrebe humanih embrionalnih matičnih stanica.

Kad je riječ o reproduktivnom kloniranju, 25 zemalja članica EU prihvatile su zakon koji eksplicitno zabranjuje taj vid kloniranja (s izuzetkom Poljske, Litve, Irske, Hrvatske i Luxenburga). U slučaju Hrvatske nisam siguran da je naše Ministarstvo odgovorilo na upitnik ESF pa otuda taj podatak! Čak 7 zemalja dozvoljavaju izdvajanje staničnih linija iz humanih embrionalnih matičnih stanica, te korištenje ostataka embrija nakon IVF (Belgija, Švedska, Velika Britanija, Španjolska, Finska, Češka i Portugal). Tri zemlje (Velika Britanija, Belgija i Švedska) omogućavaju reproduktivno kloniranje u istraživačke svrhe. Sedamnaest zemalja dozvoljava upotrebu viška embrija nakon IVF. Zemlje koje nisu usvojile zakon o istraživanju humanih matičnih stanica: Bugarska, Cipar, Luxemburg, Rumunjska, Turska i Hrvatska.
Inače Europski je parlament pravno regulirao pitanje tzv „napredne terapije medicinskim proizvodima“ Regulativom od 30. listopada 2007. EU br 1394/2007. Takav vid terapije podrazumijeva terapiju genima, stanicama i tkivima. Konkretno to znači liječenje genskim proizvodima, tjelesnim stanicama ili stanicama dobivenim tkivnim inženjerstvom.
Eksperti su u svojem dokumentu međutim ukazali na to da ako se pažljivo čita dokument o naprednoj terapiji medicinskim proizvodima, tada terapija matičnim stanicama ne potpada pod ovaj vid regulative.

U dokumentu se ukazuje na problem različite pravne regulative koji će pacijentima onemogućiti tretman u vlastitim zemljama i dovesti s jedne strane do neravnopravnog položaja a s druge strane do tzv. medicinskog turizma. U dokumentu je eksplicitno naveden stav ekspertne skupine kako je trenutačna situacija s nedozvoljavanjem patentiranja invencija na bazi humanih matičnih stanica neodrživa i europski će se lideri morati vrlo brzo pozabaviti rješavanjem tog problema. U suprotnom će Europa postati slijepio crijevo u istraživanjima i primjeni revolucionarne terapije koja slijedi u narednim godinama.

Izjave i preporuke ekspertne skupine:
• Potrebno je nastaviti istraživanja na MS izdvojenim iz embrija,
embrionalnih tkiva i kao i tkiva odraslih osoba. Neophodna su dalja istraživanja na tzv. induciranim pluripotentnim matičnim stanicama, jer se ovaj čas ne može procijeniti koja će metoda biti korisnija za čovječanstvo (da li embrionalne matične stanice ili inducirane pluripotentne matične stanice).
• Iako je kliničko istraživanje važno, skreće se pažnja na potrebu
bazičnog istraživanja kako bi se razumjela priroda stanične diferencijacije i funkcije MS.
• Nedostatak zajedničkih kriterija i univerzalnih standarda pripreme
MS bitno je usporio napredak. Postojeća funkcionalna karakterizacija MS limitirana je neadekvatnim metodama in vitro diferencijacije. Hitno je potrebno sveobuhvatno razumijevanje identiteta MS i njihova karakterizacija.
• Napredak u smjeru liječenja biti će brži ako istraživači diljem
Europe dobiju adekvatne uvjete istraživanja. Ako terapija postane široko primjenjiva, svi bi pacijenti diljem Europe trebali imati adekvatan pristup liječenju.
• Prije no što terapije bude primijenjena potrebno je riješiti pitanja
funkcionalnosti, sigurnosti kontrole kvalitete, pohrane MS.
• Potrebno je više istraživanja i informacija o imunogenosti MS i
imunog odgovora ljudi nakon aplikacije MS u terapijske svrhe.
• Neophodno je javno financiranje na Europskoj razini kako bi se
istraživanja MS uspješno prenijela i primijenila na tržištu.
Zaključak dokumenta je da će uz adekvatnu potporu istraživanja MS i regenerativna medicina revolucionarizirati terapiju u 21. stoljeću.
Ovaj izazov stoji pred europskim financijskim i etičkim tijelima.

Veliki će izazov biti različita pravna regulativa u pojedinim europskim zemljama te razlike u vjerskim i etičkim načelima.
(Članovi ekspertne grupe Europske znanstvene zaklade (ESF) uz KP i Isabel Varela-Nieto iz Španjolske: Profesori Frank Luyten (Belgija), Outi Hovatta (Švedska), Heike Mertsching (Njemačka), Ruud ter Meulen (Velika Britanija), Urban Lendahl (Švedska), Philip Avner (Francuska), Miodrag Stojković (Španjolska), Andrea Heymer (Njemačka)) Personalizirana medicina Paradigma Personalizirana medicina predstavlja jedan novi pokret u svijetu. To nije samo medicinski već i sociološki pokret koji predstavlja zaokret od dosadašnjeg uprosječenog i dehumaniziranog pogleda na pacijenta kao dijela mnoštva s kojim dijeli zajedničku sudbinu bolesti prema pogledu koji osobu, dakle i pacijenta, stavlja u prvi plan. Medicina se mora baviti isključivo osobom a ne mnoštvom.

Svaka osoba ima svoj specifičan genomsko/proteomski profil koji može biti odgovoran za posebnost njegove bolesti, za način na koji on reagira na lijekove, za težinu njegove bolesti. Bolest pa i liječenje treba razmatrati individualno a nikako uprosječeno. Do sada je npr. farmaceutska industrija zastupala načelo „jedan lijek za sve“. Danas personalizirana medicina stoji na stanovištu da lijek treba kreirati i prepisivati shodno farmakogenomskom profilu dotičnog pacijenta.
Personaliziranu medicinu možemo shvatiti kao medicinski model koji koristi sistematsku upotrebu informacija o individualnom bolesniku kako bi se selekcioniralo i optimiziralo preventivnu i terapeutsku skrb o pacijentu.

Personalizirana medicina može se u širem značenju definirati kao produkt primjene genomičkih i proteomičkih istraživanja (izravno ili neizravno) sa svrhom krojenja prevencije i liječenja po mjeri svake osobe.
Pojednostavljeno rečeno, do sada se znanost pa i medicina bavila proučavanjem bolesti na temelju jednog, pet ili deset parametara te na osnovu toga donosila zaključke. Mi danas znamo da u organizmu čovjeka ima preko 20.000 gena i barem nekoliko stotina tisuća proteina. Ako želimo spoznati ulogu svih tih gena i proteina (a potom i metabolita, lipida, glikolipida, itd.) u određenoj bolesti, moramo ih istražiti sve. To je bit novog kompleksnog i sveobuhvatnog molekularnog pogleda na život i svijet. Želimo istražiti sve potencijalne „igrače“ u procesu nastanka bolesti kako bismo mogli intervenirati. Naivna je pretpostavka da ćemo na temelju nekoliko parametara naučiti o mehanizmu obolijevanja i tako prevenirati ili izliječiti bolest. Već danas je jasno da će primjena ove nove paradigme, dakle istraživanja kompleksnog obrasca života, doprinijeti vrlo ranom otkrivanju bolesti, možda i prije pojave simptoma, iznalaženju novih, učinkovitijih lijekova i egzaktnoj prognozi bolesti. Glavna svrha primjene visokoprotočnih metoda u medicini je prevencija, a tek onda kreiranje novih, učinkovitijih lijekova.

Prof. dr. Krešimir Pavelić