Predsjednik Ivo Josipović posjetio Medicinski fakultet
Srijeda, 15.12.2010.
Svečanom sjednicom Fakultetskog vijeća Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 15. prosinca 2010. godine, obilježena je 55. obljetnica Fakulteta, na kojoj je uz brojne uzvanike prisustvovao i predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović. Zanimljivo je istaknuti kako je to u dva mjeseca već drugi posjet predsjednika Josipovića riječkom Sveučilištu.

Rektor riječkog Sveučilišta, prof. dr. Pero Lučin čestitajući na obljetnici istaknuo je kako to značajno iskustvo, prikupljeno u više od pola stoljeća, treba pomoći i utkati i u stvaranje sveučilišta treće generacije, komu težimo.

Predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. Ivo Josipović čestitao je svim djelatnicima i studentima Medicinskog fakulteta ovu visoku obljetnicu, pri tom naglasivši kako su upravo oni ti koji su nas sve zadužili te kako je u rukama medicinara velika moć a time i odgovornost.

Dekan Medicinskog fakulteta prof. dr. Alan Šustić  u svom govoru istaknuo je, između ostaloga kako je, u ožujku ove godine na sjednici Fakultetskog vijeća usvojena Strategija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci za razdoblje od 2010. do 2015.  godine u kojoj je jasno definirana vizija te glavni strateški ciljevi i zadaci  u slijedećem petogodišnjem razdoblju.  Prema njegovim riječima, temeljna vizija Strategije je  „Medicinski fakultet kao jasno prepoznatljiva i konkurentna visokoškolska ustanova prilagođena zahtjevima tržišta sa strateškom koncepcijom razvoja temeljenom prvenstveno na ishodima učenja“.

-    Naša vizija je Medicinski fakultet kao dinamično istraživačko središte karakterizirano interdisciplinarnim i multidisciplinarnim znanstvenim projektima i kolaborativnim centrima izvrsnosti. Unutar Sveučilišta u Rijeci, naš Fakultet vidimo kao nositelja biomedicinske misli i promotora akademske zajednice u svim segmentima našega društva. Prvi, i zasigurno najvažniji, strateški cilj je stvaranje svih potrebnih pravnih i inih okvira za stvaranje Sveučilišne bolnice kao zajedničke institucije ministarstava nadležnih za zdravstvo, znanost i visoko obrazovanje i ukidanja postojećeg modela Kliničkog bolničkog centra. Posebno želim naznačiti kako pri tome ne mislim na zgrade, već pod time prvenstveno podrazumijevam širi koncept Sveučilišne bolnice kao zdravstvene, visokoobrazovne i znanstvene institucije. Na ovom mjestu potrebno je jasno istaknuti kako klinički bolnički centri, niti po legislativi niti u praksi, nisu niti približno sveučilišne bolnice i kako ovakve modele Europa i razvijene zemlje svijeta ne poznaju i ne prepoznaju. Razvijene zemlje poznaju i prepoznaju dva suštinska modela bolničkog zdravstva neovisno o vlasničkoj strukturi; bolnice u kojima se osim liječenja sprovodi edukacija i znanstveno-istraživački rad („teaching hospital“) te bolnice u kojim se isključivo liječe bolesnici uz minimalan i u principu isključivo komercijalan istraživački rad („non-teaching hospital“). Bolnice u kojima se uz liječenje bolesnika vrši i edukacija različitih profila studenata te paralelno održava znanstveno-istraživački rad uvijej suupravljački naslonjene na, ili su sastavni dio sveučilišta. U takvim, sveučilišnim bolnicama svaki zaposlenik ima jasno strukturiran portfelj s obavezom da, s većim ili manjim postotnim opterećenjem, ali isključivo unutar radnog vremena, sudjeluje u procesu liječenja bolesnika, obavlja nastavu te aktivno participira u znanstveno-istraživačkom radu. Također, na isti način se koriste i neobično skupi materijalni resursi pa su oni u isto vrijeme na raspolaganju bolesnicima, edukacijskom procesu i znanstveno-istraživačkim grupama s čime se višestruko povećava njihova iskorištenost. Dakle, neovisno  radi li se o bazičnom (predkliničkom) stručnjaku ili kliničaru, odnosno odjelu za bazične ili kliničke medicinske  znanosti, oni zajedno sudjeluju u edukaciji i znanstveno-istraživačkom radu te konačno, zajedno implementiraju znanja dobivena istraživanjem u kompleksni proces liječenja. Danas, svakome mora biti jasno kako na izazove koje pred nas postavljaju visoko diferentne bio- i nanotehnologije, primjena genske terapije ili terapije „pametnim lijekovima“ i matičnim stanicama, a koje su već realnost u mnogim segmentima medicine, ne mogu odgovoriti pojedinci, neovisno koliko su educirani, već samo visoko kvalitetni integrirani sustavi. Osim toga, ovakva sprega između različitih biomedicinskih grana dovodi do odličnog znanstvenog okruženja koje motivirajuće djeluje na mlade ljude kao i na širu akademsku zajednicu.  S druge strane, postojeći model kliničkih bolničkih centara s dijelom tzv. fakultetskih i dijelom tzv. nefakultetskih kadrova karakterizira apsolutno neracionalno korištenje materijalnih i kadrovskih resursa uz izostanak sustavne suradnje između klinike i predklinike. Osim toga,  dihotomija u kojoj se istraživanje, prijenos tehnologija i obrazovanje, u isto vrijeme, organiziraju u jednom sustavu (na medicinskim fakultetima), a primjenjuju u drugom (u kliničkim bolnicama), rezultira sukobom, s jedne strane akademskih standarda, a s druge strane kriterija svakodnevne rutine te neminovno do podjela. Nadalje, s obzirom na nejasnu poziciju bolnice unutar sveučilišta kao i na paralelnu upravljačku strukturu ovakav model praktički u potpunosti onemogućava provođenje temeljnih ciljeva modernog sveučilišta kao što su primjena i razvoj strateškog upravljanja, implementacija Bolonjskog procesa s pozicioniranjem studenta u središte trokuta znanja, provedbu interdisciplinarih i multidisciplinarnih znanstveno-istraživačkih programa, itd. Dakle, Sveučilišna bolnica istinski predstavlja paradigmu nedjeljivosti struke, obrazovanja i istraživanja i naš je jedini izbor u vremenu koje dolazi. Ovom prilikom želim se zahvaliti Ministarstvu zdravstva i socijalne  skrbi koje je prepoznalo ovu našu inicijativu i u kolovozu ove godine donijelo odluku kojom se dozvoljava Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, kao i ostalim medicinskim fakultetima u RH, osnivanje Centra za zdravstvenu djelatnost. Time je omogućeno našoj ustanovi da, osim visokog obrazovanja i znanstveno-istraživačkog rada, obavlja i zdravstvenu djelatnost što u biti predstavlja prvi korak k integraciji navedenih djelatnosti u zametak buduće sveučilišne bolnice.

Drugi naš strateški cilj je institucionalno povezivanje bazičnih i kliničkih istraživanja kroz projekt centra za translacijsku medicinu po nazivom „TransMedRi“. Medicinska istraživanja tradicionalno su razdijeljena na tzv. bazična i tzv. klinička istraživanja, a takva podjela otežava, s jedne strane, adekvatnu primjenu bazičnih saznanja u kliničkoj praksi, ali i s druge strane, potragu za odgovorima na kliničke probleme u bazičnim istraživanjima. Glavni zadatak translacijske medicine je implementacija znanstvenih dostignuća, primjerice molekularne biologije ili eksperimentalne fiziologije i imunologije u klinička istraživanja, odnosno integracija istraživanja po sistemu „from-bench-to-bedside“. U tom smislu planiramo izgraditi centar „TransMedRi“, koji će se nalaziti u području Kampusa Sveučilišta u Rijeci, a u blizini sadašnje, ali i nove bolnice na Sušaku, u kojem bi se uz središnji „core facilities“ laboratorij smjestili i specifični istraživački klasteri. Prvi korak koji je učinjen u cilju realizacije ovog strateškog cilja  je ovogodišnja, uspješna aplikacija Medicinskog fakulteta na EU FP7 program „Research Capacities – regpot 2010-5“. S ponosom mogu istaknuti da je naš projekt pod naslovom „Upgrading  the capacities for research in translation medicine at the University of Rijeka Faculty of Medicine“ proglašen najboljim u konkurenciji od više od stotinu strukturnih projekata znanstvenih institucija država jugoistočne Europe i s kojim smo osigurali 1 850 000 € za podizanje znanstvene infrastrukture u području translacijskih biomedicinskih istraživanja na našem Fakultetu.

Dragi kolege, naša vizija i naši strateški ciljevi vrlo su ambiciozni, međutim zbog budućnosti svih nas, a za dobrobit naše Domovine, ove regije, našeg grada i Sveučilišta jednostavno ih moramo ostvariti u slijedećem petogodišnjem razdoblju. Stoga vas svih još jednom molim za maksimalni angažman, a lokalnu i regionalnu samoupravu kao i oba resorna ministarstva, a naravno i Vas, gospodine predsjedniče, za što snažniju podršku u ostvarivanju naše vizije modernog i dinamičnog Medicinskog fakulteta i riječkog Sveučilišta,  riječi su kojima je prof. dr. Šustić zaključio svoj govor.