"Dajte nam – bilo što", NL, 13.4.2013.
 
 
 
 
 
altDvije su točke koje u Rijeci, nakon općeg potonuća industrije i duboke gospodarske krize, još pulsiraju: Sveučilište i kulturna scena. Ne ulazeći u analizu o tome što se dogodilo s ostalim segmentima života u Rijeci, činjenica je da »života u svemiru« ima samo danju u kampusu i uvečer u kulturno-glazbenim krugovima u Rijeci. Sveučilište se, više-manje, razvija u pravcu koji je i planiran i dobro napreduje, a kulturna scena zapravo je više mit, brend koji se već tradicionalno vezuje uz ime Rijeke, stvar njene šire percepcije izvan granica Plumbuma i Zameta, puno više nego što je ona realno kulturno središte koje bi trebalo s te osnove biti i centar razvoja urbanog turizma regije kao jednog od glavnih koncepata razvoja. 
    U tom pogledu, hvale vrijedna je inicijativa gradskog Odjela za kulturu da se Rijeka kandidira na natječaju za europsku kulturnu prijestolnicu 2020. godine. Rijeka je time postala prvi grad u Hrvatskoj koji donosi službenu odluku o kandidaturi. Doduše, konkurenti će biti, kako se očekuje, i Dubrovnik, i Split, Osijek i drugi veći hrvatski gradovi, i titulu tek treba dobiti. Zasad je riječ o preliminarnoj fazi – odluka će biti donesena tek 2016. godine. No, lijepo je, za promjenu, svjedočiti jednom ambicioznom projektu koji je povezan s riječkom gradskom upravom. To već dugo nismo vidjeli. 
    U riječkoj gradskoj upravi hvale se da je njihov projekt, osim što je ambiciozan, i vrlo racionalan jer ne predviđa trošenje novca za gradnju novih prostora, nego će u bivšem industrijskom kompleksu Rikarda Benčića biti udomljene tri ustanove – Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Gradska knjižnica te Muzej grada Rijeke kojemu dom postaje palača ex Rafinerije šećera. HKD će postati druga pozornica HNK Ivana pl. Zajca, a studentskoj i nezavisnoj sceni namijenjeni su prostori Palacha, Filodrammatice i Marganova, dok bi Teatro Fenice bio izvedbena i kongresna dvorana. Glavna financijska uzdanica za realizaciju planova su fondovi Europske unije, naravno. Čini se da je netko napokon mućnuo glavom i odlučio iskoristiti tri važna faktora za ovu priču: prvo, činjenicu da ulazimo u EU, drugo, da Rijeka ionako slovi za kulturni centar pa je pola marketinškog posla već odrađeno, i treće – da u funkciju napokon treba staviti napuštene prostore bivših industrijskih kompleksa, Benčića i Hartere. 
    No, da bi stvar postala do kraja uvjerljiva, upravo ovo treće je sporno. Aktualna (i vječna) gradska uprava ionako je već odavno pokazala, baš na polju te iste kulturno-povijesne baštine, da ne zna upravljati projektima onako kako je to javnost očekivala. Prije koliko godina je Benčić već trebao biti u funkciji? Otkad čekamo da netko preuzme brigu o lansirnoj rampi torpeda u Industrijskoj ulici? Kad je trebao biti otvoren novi MMSU? Ne moramo svi biti stručnjaci za kulturu da bismo vidjeli očigledno. Ovdje je uostalom riječ o radu lokalne vlasti, ne samo o kulturnoj strategiji. Jasno, gradsku vlast u ovoj novoj inicijativi svakako treba podržati, bez obzira na loša iskustva iz prošlosti, kao i činjenicu da je nova kulturna strategija predstavljena baš u predizborno vrijeme. Nemojmo biti zluradi i nadajmo se da će Rijeka doista ponovo postati europska prijestolnica – bilo čega.
 
 
 

EU e-Privacy Directive

This website uses cookies to manage authentication, navigation, and other functions. By using our website, you agree that we can place these types of cookies on your device.

View information about cookies
View e-Privacy Directive Documents
View GDPR Documents

EU Cookie Directive plugin by www.channeldigital.co.uk