Civilno društvo i akademija
Friday, Sep 16 2016

petak, 16. rujna 2016.

U srijedu, 14. rujna u Vijećnici Grada Rijeke održan je okrugli stol ''Raskrižja: Civilno društvo i akademija" u organizaciji Centra za napredne studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Rijeci u suradnji s Institutom za filozofiju društvenu teoriju Sveučilišta u Beogradu, Friedrich Ebert Stiftung – Zagreb, University Paris 8, Vincennes-St Denis i Centrom za ženske studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Ovaj okrugli stol dio je programa ljetne škole "Promišljanja politika različitosti", koja na Filozofskom fakultetu traje do 16. rujna 2016.

U raspravi su sudjelovali Doris Kramarić, mag. nov. (Udruga PaRiter), Lorena Zec, mag. psych. ((SOS telefon - Grad Rijeka), dr. sc. Bojana Ćulum, doc. (Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci), dr. sc. Nebojša Zelić, viši asistent (Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci), Vedran Obućina, uni. spec. (Institut za europska i globalizacijska istraživanja, doktorant Fakulteta Mofid u Komu, Iran) uz moderaciju Danka Žitinića, mag. oec. (Sveučilište u Rijeci).

Gradonačelnik  Rijeke mr. sc. Vojko Obersnel je u svome pozdravnome govoru i obraćanju okupljenima citirao rečenicu koju se može vidjeti u Muzeju otpora nacizmu u Berlinu: „Prvo su došli po komuniste, kako nisam bio komunist, šutio sam. Onda su došli po socijaldemokrate, šutio sam jer nisam bio niti socijaldemokrata. Onda su došli po sindikalce, a kako se ne bavim sindikalnim pokretom, ni to me nije zanimalo. Poslije toga su došli po Židove, a kako nisam Židov, nisam se oko toga previše uzrujavao. A kada su došli po mene, više nije bilo nikog da se pobuni.“ Zapitao se zatim ignoriramo li isključivost onoga što je različito i drugačije, a da toga nismo niti svjesni te što mi sami činimo, a to je i najvažnije pitanje, da to promijenimo. Što činimo po pitanju promjena predrasuda, isključivosti, netolerancije, te što civilno društvo čini da sve manjine koje postoje u našoj zajednici budu ravnopravne i jednake u društvu. Osvrnuo se i na Luku različitosti, naziv pod kojim je Rijeka dobila i prestižni naziv EPK 2020, na koji smo izuzetno ponosni, a koji se referira i na toleranciju različitosti i multikulturalnost. 





 

Okupljeni govornici osvrnuli su se na kompleksan odnos akademske zajednice i civilnog društva u važnim pitanjima koja nužno traže angažman obje strane. 

Dr. sc. Nebojša Zelić, viši asistent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci se zapitao o idealnome spoju teorije i prakse i o tome preuzimaju li udruge i civilno društvo na sebe posao koji bi zapravo trebale odraditi državne institucije. Nužan je i politički pritisak na državne i gradske vlasti da se osiguraju sva prava koja imaju akterice i akteri civilnog društva. Civilno društvo i akademija bi se trebali i više ispreplitati i surađivati na uključivanju marginaliziranih i isključenih skupina društva. 

Dr. sc. Bojana Ćulum, docentica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci osvrnula  se na temu raskrižja civilnog društva i akademije, te osobno smatra kako to „raskrižje“ zapravo i ne postoji te da i javnost postaje sve više i više svjesna toga da se raskrižje, ukoliko postoji, treba korigirati, balansirati, rekonstruirati kako bi dovelo obje strane na isti kolosijek. Osvrćući se na istraživanja u području visokog obrazovanja te treće misije, odnosno u širom kontekstu suradnje akademske i ne akademske zajednice, smatra da civilno društvo prepoznaje probleme te očekuje nešto i od Sveučilišta i od lokalne zajednice te očekuje da reakcija bude što promptnija. Mnogo aktera civilnog društva zapravo očekuje nešto od Sveučilišta. Europska komisija i sve europske politike jako slabo prepoznaju ovu dimenziju. Ona je utkana u strateške dokumente i preporuke, ali ako se napravi analiza, vidjet ćemo da se od Sveučilišta očekuje da budu agenti promjena i inovacija, motori lokalne, regionalne i nacionalne ekonomije. Vlade također očekuju da se prate svi dokumenti i preporuke koji se iz EU okvira prelijevaju u nacionalni okvir. Strategije i dokumenti visokog obrazovanja i znanosti naglašavaju jedan dio s suradnje s ne akademskom zajednicom – transfer znanja i tehnologija, inovacija, raznim start-up tvrtkama. Potpuno je zanemarena pak civilna misija, na svim razinama, od one angažmana nastavnika i studenata, do razine kako transformirati nastavu i istraživanja u visokoškolskom prostoru, a da se ono približi zajednici u kojoj Sveučilište djeluje. Temeljno je pitanje i misija sveučilišta: što želimo s našim Sveučilištem, što Rijeka želi s njim, što upravljačka struktura želi s našim Sveučilištem? Koja je naša misija, gdje idemo? Što ono može napraviti za studente, za grad, županiju, razmišljamo li uopće o tome, o zajednici i gradu, ili razmišljamo o akademskim karijerama? Sveučilište i prostor visokog obrazovanja, smatra, ne smije zaboraviti svoju javnu svrhu i svoju javnu dimenziju, ono ne smije zaboraviti na svoju ulogu odgovornog institucionalnog građanina. Mora biti društveno odgovorno i aktivno. Studente treba pripremiti da budu društveno odgovorni građani, a jednako takvo treba biti i Sveučilište. Treba se razgovarati, a ne kupovati i prodavati, treba razgovarati sa svojim susjedima, a to zapravo različiti akteri civilnog društva. Sveučilište u Rijeci treba postati jedno angažirano sveučilište.

Doris Kramarić, magistra novinarstva, suosnivačica i dopredsjednica Udruge PaRiter, ističe da se slaže s Bojanom i Nebojšom što se tiče teme raskrižja, smatra da je to povezano i da mora biti povezano. Postoji potreba za time da se na Sveučilištu postavi jedan temelj za buduće djelovanje u okviru civilnog društva, a to vidi upravo iz perspektive rada udruge PaRiter. Ono što kod aktivističkih akcija nedostaje jesu statistike i istraživanja koja bi prethodila akciji. Statistike koje pružaju jedan background kao potporu djelovanju. Što se tiče samog Sveučilišta u gradu Rijeci, istaknula je da na manjim razinama imaju uspješnu suradnju oko određenih logističkih i organizacijskih potpora događanjima što je svakako dobar preduvjet za rad i istraživanje na višim razinama. Slaže se da Sveučilište i studijski programi moraju uključivati aktere iz civilnog društva, jer su fakulteti upravo mjesta na kojima se kritičko mišljenje i stvara, a udruge su teren na kojem se to može pretvoriti u praksu. Udruge su često u potrazi za akterima koji će se angažirati u raznim akcijama i ulažu u tome određen napor, da bi upravo došli do angažiranih kritičnih pojedinaca, koji često dolaze sa Sveučilišta i koji su pokretači društvenih promjena. To povezivanje ljudi koji žele raditi i sudjelovati u udrugama, ali često dok ih sami ne pronađu nisu osviješteni o njihovom radu i postojanju. Suradnja Sveučilišta i civilnog društva u gradu Rijeci ima potencijal koji je nedovoljno iskorišten, i na tome bismo svi zajedno trebali raditi, na interes i jedne i druge strane.

Lorena Zec, psihologinja u edukaciji za psihoterapeutkinju te doktorandica na FFRI, trenutno dopredsjednica udruge SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava, ističe da surađuje sa Sveučilištem vrlo dobro i da sve počiva na suradnji s lokalnom zajednicom, u kojoj sve funkcionira zapravo na individualnoj razini, budući je Rijeka zapravo mali grad. Pita se što se događa onda kad se podignemo iznad? Sustava kao takvog nema, ali teorija i praksa – jedno bez drugoga ne ide. Nema dobre stručne prakse i djelovanja bez istraživanja, dakle bez rada i angažmana akademske zajednice. Pita se što je to civilno društvo, što taj termin zapravo znači, jer je percepcija udruga u našem društvu ponekad drukčija od stvarnosti. Istraživanja koja neke udruge kao pravne osobe rade su izrazito profesionalna, upravo zbog bliskosti s ciljanim skupinama i korisnicima. Trebaju nam ipak od sveučilišta ljudski resursi, prostori i kapacitetI koje sveučilišta imaju. Ono što nas čini različitima jest zapravo brzina djelovanja. Osvrće se na svoje iskustvo rada na Rektoratu Sveučilišta, to jest iskustvo jedne razrađene institucionalne procedure i kapaciteta koje ono nudi, i ističe da, kada bi zajedno s udrugama funkcionirali, bi djelovali brže te bi bilo idealno obratiti se trećoj strani, sustava „iznad nas“, tj. onome zakona i regulativa. Moramo misliti dugoročno i upravo u smjeru pomoći građanima i građankama te onoj jednoj osobi koja se obraća udruzi i traži pomoć određene vrste. Predlaže suradnju sveučilišta i udruga i kao jednu dodatnu praksu studentima koji bi time upotpunili znanja, vještine i kompetencije koje kroz sam studij možda ne mogu dobiti. Imamo sreću da živimo u takvoj zajednici koja cijeni te potiče dijalog i da se njime sve može znatno unaprijediti.

 




 
 
 

EU e-Privacy Directive

This website uses cookies to manage authentication, navigation, and other functions. By using our website, you agree that we can place these types of cookies on your device.

View information about cookies
View e-Privacy Directive Documents
View GDPR Documents

EU Cookie Directive plugin by www.channeldigital.co.uk